Hajduk je opet izgubio, nova tužna večer za Hajduk, novi poraz od Dinama, opet 0:1 i to znači eliminaciju iz kupa, ništa ni od utješne nagrade, nakon dva osvojena kupa minulih sezona, zaredom, Hajduk je sišao s trona osvajača Sunca.
Sasvim je u pet dana Hajduk redimenzionirao svoju sezonu, od težnji za duplom krunom, sve u času postaje puka tlapnja, prska nada kao mjehur od sapunice, žuć se razliva Poljudom, dok Dinamo u svom kantunu slavi i likuje.
Ružan rezultat za Hajduk rezultirao je i erupcijom nezadovoljstva sa sjeverne tribine, navijači su prodrli u teren, što je iziskivalo i hitru intervenciju specijalaca, osiguranja terena, sve ono što nikako nisu htjeli vidjeti da se događa, premda može biti razumljivo nakon dva teška poraza, mislimo na reakciju najžešćih navijača.
O posljedicama poraza nećemo odmah na vruće, ali ovo su zbilja teški trenuci za Hajduk i njegove napukle trofejne ambicije.
Umjesto sezone fešte, ususret duploj kruni, učestalo je ispijanje čaša pelina, zamislite ovo je treći poraz Hajduka na svom terenu, dva u prvenstvu i sada u kupu.
Bio je to najprije pegulani nastup Lovre Kalinića na 34. mu rođendan, primljeni gol i ozljeda lakta, morao je izaći iz igre. Ulazak Ivana Lučića donio je mnogo dobra, Lučić se prometnuo u spasitelja, barem pet matnih situacija je obranio u svom (osporavanom?) rukometno-vaterpolskom stilu mahanja rukama i širenja nogu i držao je Hajduku nadu sve do kraja da nije izgubljeno. I onda - napokon - ulazak Ivana Perišića u igru!
Vratio se Perija nogometu, u dresu Hajduka, najavili smo ga, na prvoj stranici i na velika zvona, obistinilo se. Bio je u zraku debitantski nastup Perišića poslije ozljede u rujnu i povratka ove zime tako ozlijeđenog, ruvinanog, iz Tottenhama u Hajduk... Pod Marjanom se ljekovito brzo zaliječio, ali ni to nije pomoglo, sav njegov trud da se vrati prije vremena, samoprijegor i poneki sprint.
Sve puno uzbuđenja, doživljaja u Poljudu, večer koja će se pamtiti. I po ružnom, jer Torcida se nije dala smiriti.
Pamtit će ovu splitsku večer u Poljudu i Dinamo, nije mala stvar pobijediti Hajduk dvaput usred Splita, u razmaku od pet dana!
Trijumf je momčad Sergeja Jakirovića posve zaslužila, igrom posebno u prvom poluvremenu kad je ružno, brutalno dominirala nad Hajdukom, nad početnim izborom sastava trenera Karoglana. Kad su u nastavku ušle zamjene u momčadi „bijelih”, prije svega Sahiti, ali sve odreda pogođene i svrsishodne, odnos snaga se promijenio, ali rezultatski nije bilo pomaka.
Kad „modri” nisu povećali prednost i kad se razbranio Lučić (a već smo ga vidjeli na operaciji koljena), onda se u nastavku utakmica pretvorila u doista uporna nastojanja Hajduka da poravna, inicijativa je prešla na stranu domaćina, ali gola u mreži Nevistića vidjeli nismo, Dinamo je još jednom slavio s minimalnih, ali dovoljnih, dapače odličnih i izvrsnih 1:0.
Hajduk u dva nastupa doma protiv Dinama – nula golova, dva teška poraza koja odzvanjaju kao gong oproštaja od kupa i prije toga kao sunovrat ambicija u prvenstvu kojem doduše ima još nešto kola da se odigra...