Hajduk je dugo bio ravnopravan u borbi za naslov prvaka, dobro je gurao u i Kupu, a onda su se u nekoliko tjedana svi snovi ugasili. Krenulo je dvostrukim porazom protiv Dinama na Poljudu, ispali su Bijeli u polufinalu Kupa, uslijedio je i poraz u Rijeci i prvenstvo je izgubljeno.
Nadzorni odbor smijenio je predsjednika Lukšu Jakobušića, otišao je i trener Mislav Karoglan, a sportski direktor Mindaugas Nikoličiusu dao je ostavku i odlazi na kraju sezone.
A jučer je Hajduk bez predsjednika, bez navijača i s privremenim trenerom na klupi dočekao Osijek na Poljudu i upisao peti uzastopni poraz.
Navijači su s pravom nezadovoljni, prenosimo objavu DPH Imotski...
Simbolično, prid praznim tribinama, bio je to i službeni oproštaj od jedne ere. Ideja da se s povratnicima zapali vatra, da se marketinški ogrije od te vatre, da se, makar kalkulantski, obeća napad na titulu kako bi se razdragana masa sjatila i tako bila vitar povoljan u toj odisejskoj plovidbi ka tituli. Slom te ideje se dogodio i ranije, no kulminirao je, simbolično, porazom od Osijeka na praznom Poljudu.
Nesritna školjka hinila je da nikad euforije nije ni bilo. Kao da tek prije nekoliko tjedana nije gorilo sve u njoj i oko nje u nadi da je to ta godina. Sve se rasplinilo u treptaj oka i to na način da je dotuklo sve ljude u i oko kluba.
Sada je lako biti pametan šta i kako nije valjalo, ali da je putovanje bilo uzbudljivo – bilo je. Isto tako, da triba stavljati funkcionere iznad kluba – ne triba.
Novo vodstvo triba na stvari gledati trezveno i realno. Bez nepotrebnog dizanja tenzija oko titule koja je, očito, postala prevelik uteg i navijačima i igračima. Zacrtati pravac kojim klub triba ići i relativno ga se pridržavati.
Ovo je i za nas, navijače, škola. I na nama je red da sazrijemo i prikinemo zazivati smjene kod prvih kriza. Od uprave do trenera. Red je za novi start, hladnih glava, očišćenih misli.
There is a light that never goes out!