StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆNOM KINU

KOLIBA Laku noć, pomajčice

Piše Marko Njegić
29. svibnja 2020. - 23:35

"Je li ovo stvarno?" - "Koliba" (2019.)

Kraljica "Vriska" Sydney bila je dvosmislena kad je na kraju prvog filma rekla "They always come back!", komentirajući hororski klišej da je negativac još jednom ustao iz mrtvih kad se činilo da je (napokon) mrtav. Sydney je zasigurno mislila i na horore kao takve koji se ciklički "uvijek vraćaju", ma koliko se nekad činilo da su stvarno gotovi.

Sam "Scream" označio je 1996. "comeback" horora nakon što se žanr opet našao jednom nogom u grobu. Početkom novog milenija nanovo umrtvljeni horor revitalizirali su filmovi poput "Špilje užasa", francuski ekstremisti ("Krvava romansa", "Granice", "Mučenice") i španjolske "pronađene vrpce" ("REC 1&2"), oživljujući klasike na novi način zajedno s njihovim remakeovima ("Teksaški masakr motornom pilom", "Zora živih mrtvaca", "Brda imaju oči").

FILM: The Lodge; horor-drama; SAD, 2019. REŽIJA: Veronika Franz i Severin Fiala ULOGE: Riley Keough, Jaeden Lieberher OCJENA: ****

A kad je i "torture porn" ("Hostel", "Slagalica strave"...) izdahnuo od mučenja, živnuli su komercijalni horor blockbusteri ("Prizivanja", "Ono") i "ozbiljniji" festivalski/art filmovi strave i užasa koji se natječu i za Oscara.

Ovi potonji su u trendu već nekoliko godina, otprilike od 2014., kad je "To dolazi" Davida Roberta Mitchella zaigrao u Cannesu.

Svanula je zora novog horora s popularnošću festivala i imenima kao što su Robert Eggers ("Vještica"), Ari Aster ("Festival straha"), Jennifer Kent ("Babadook"), Jordan Peele ("Mi") i Veronika Franz-Severin Fiala ("Laku noć, mamice"), tj. njihovim sporogorećim i nepredvidljivim ostvarenjima na "ničijoj zemlji" žanrovskog, repertoarnog, festivalskog, nezavisnog i umjetničkog filma.

Takvi horori počesto sebe shvaćaju preozbiljno, za razliku od npr. "Vriska", ali zahvaljujući njima barem je (moderna) kritika skontala da horor može biti seriozan, očito neupoznata s filmovima iz sedamdesetih poput "Istjerivača đavola", plus na vječito podcijenjeni žanr više ne gleda "s visoka". Peeleov "Get Out!" je osvojio Oscara za scenarij i bio nominiran za naj-film, režiju i glavnu mušku ulogu, a "Goodnight Mommy" dua Franz-Fiala dobio je europskog Oscara za kameru.

Franz i Fiala su s prvijencem "Laku noć, mamice" u trenu postali istaknuti austrijski predstavnici novog europskog horora paralelno s uzdizanjem "art house" filmova strave i njihov debi na engleskom jeziku bio je pitanje dana. "Kad ste pojavi dobar scenarij, uvijek ga želite snimiti. Ako dobijemo dobar scenarij, naravno da ćemo otići u Ameriku", najavili su nam Franz i Fiala u EU Oscar intervjuu koncem 2015. i tada otkrili kako trenutno imaju "šest ili sedam ideja".

"Neke su formirane u scenarije, a neke su samo rečenice. Ima mnogo različitih žanrova, ali svi su mračni i okrutni. Moglo bi se reći da su horori". Lako moguće da je jedna od tih "ideja, rečenica ili scenarija" postao film "The Lodge" koji su Franz-Fiala režirali, supotpisavši priču s Sergiom Cascijem.

"Koliba" se višestruko uklapa u novi hororski val. Premijeru je imala na prošlogodišnjem Sundanceu i djeluje kao film američke "indie" kompanije A24 ("The Witch", "Hereditary", "Midsommar"), nipošto uskrslog britanskog Hammera, makar njegov novomilenijski katalog ("Let Me In", "The Resident", "Woman In Black", "Winchester") bio drukčiji od onoga iz šezdesetih ("Dracula" itd).

Ustvari, "The Lodge" je točno onakav kakav smo zamišljali da bi mogao biti kao američki prvijenac austrijskog dueta Franz-Fiala nakon susreta s njihovim filmom i njima samima, snimljen u razdoblju kad je Aster postao to što jest, a u periodu "Goodnight Mommy" nitko nije znao za njega.

Horor u (zlo)duhu "Laku noć, mamice" i "Naslijeđenog zla" koji istovremeno "autorski" nasljeđuje preokupacije (njihova) prethodnika i gotovo čitavog nadnaravnog filma strave. Strah od roditelj(stv)a i tjeskoba majčinstva na izoliranom mjestu gdje se sreću realni i nadrealni horor, uz pridodanu mentalnu bolest i vjersku indoktrinaciju - sve to se nalazi u "Kolibi" koja bi se mogla nasloviti i "Laku noć, pomajčice".

U prijašnjem hororu s potpisom Franz-Fiala klinci, braća blizanci, bili su ostavljeni nasamo s majkom koja se oporavlja od operacije i njezina je glava prekrivena zavojima, te dvojili je li to uopće njihova mamica nakon majčine manifestacije ćudljiva ponašanja.

Sada su brat i sestra, Aidan (Jaeden Lieberher) i Mia (Lia McHugh), ostavljeni s potencijalnom pomajkom Grace (Riley Keough), novom djevojkom njihova oca Richarda (Richard Armitage) koji smatra da će se tako bolje upoznati i proslaviti Božić na snijegu bogu iza nogu.

"Važno je da joj damo priliku, organizirala je sve, cjelonoćno gledanje filmova", govori djeci Richard. Kvaka je u tome da klinci nisu još preboljeli što više nemaju biološku majku Lauru (Alicia Silverstone), naprotiv smatraju da je "za sve kriva" Grace koja je kao djevojčica jedina bila izostavljena iz kolektivnog samoubojstva religiozna kulta u režiji njezina "časnog" oca kako bi nastavila sprovoditi poruku o smaku svijeta.

Richard se zaljubio u Grace kad je radio priču o tom kultu, nesvjestan da nju prošlost još uvijek proganja u snovima i da traume potiskuje putem terapije tabletama, a ispoljavaju joj se krvarenjem nosa ("Pokaj se za grijehe!"). Znači, baš i nije dobra ideja da traumatizirana djeca i Grace "zapnu" pod istim krovom usred bijelog gorja, gdje se sve može dogoditi sukladno (za aktere i gledatelje) podjednako neočekivanom šoku već na početku filma.

Šok je, uzgred, hororski potenciran nesvakidašnjim prizorima (obješene pečene purice) iz unutrašnjosti kuće za lutke, veoma nalik studenoj, klaustrofobičnoj kolibi ukrašenoj katoličkom ikonografijom. Sreća da je karantena prošla jer bi bilo teže proživjeti ovu noćnu moru naizgled mentalne ili nadnaravne prirode (Grace silazi s uma? Koliba je ukleta i kažnjava je za razdor obitelji?).

Strava se podjednako manifestira kao nešto stvarno i utvarno, naročito kad jednog jutra nestane struje, mobiteli se isključe, cijevi zalede i sve stvari iščeznu - plinska grijalica, hrana, odjeća i TV na kojem su, "prigodno" izolirani, gledali "Stvora", i to u maratonskom paketu s, hm, "Jackom Frostom", začudo ne i "Isijavanjem" i "Uljezima".

Taman kad bi gledatelju mogao pasti na pamet potonji film, čiji se glavni ženski lik također zove Grace, Franz i Fiala stavljaju njegov "twist" u usta Aidana, dakle da su pomajka i klinci možda mrtvi i zarobljeni u nekakvom čistilištu. Ipak, "The Lodge" ne kopira "The Others". Duhovi nisu razriješenje ove misterije.

Elvisova unuka

Riley Keough, unuka Elvisa i Priscille Presley, u potpunosti je zamijenila manekenstvo za glumu i već smo je gledali u filmovima "Pobješnjeli Max: Divlja cesta", "Logan Lucky", "Kuća koju je sagradio Jack" i "Skrivena poruka".

#CINEMARK#HORORFILMOVI#PSIHOLOŠKI FILMOVI#FESTIVALSKI FILMOVI#CINEMARK U KUĆNOM KINU

Izdvojeno

19. lipanj 2020 02:43