- Oprostite, zovem kao zabrinuta građanka. Mogu li vas nešto pitati?
- Izvolite.
- Vidim svi pišu, a i vi ste pisali, o tome kako je mladi Šime Erlić, pročelnik ureda Grada Zadra za EU fondove, postao novi državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja i EU fondova. I svi pišu kako je za to zaslužan Božidar Kalmeta. Govore: „Kalmeta progurao Erlića u Vladu”. Zašto nitko ne napiše da je Plenković pozvao Erlića u Vladu? Zašto se ističe Kalmeta, kao da bez njega Erlić ne bi postao državni tajnik?
- Zato gospođo što stvari tako stoje. Kalmeta je predsjednik ŽO HDZ-a Zadarske županije, on je prvi čovjek stranke na ovom području i svako kadroviranje na tako utjecajna mjesta ne ide bez njegovog blagoslova.
- Ali tako ispada se o ničemu bez Kalmete ne može odlučiti. Da se nitko bez njega ne može politički istaknuti?
- Ne bih se usudio to apsolutno tvrditi, ali kad su u pitanju unutarstranačke odluke, stranački interesi i tko će ih gdje i kako zastupati, tu je glavna osoba predsjednik županijske organizacije, u ovom slučaju to je Božidar Kalmeta.
- Zar Kalmeta nakon izbora nije rekao da će Zadar imati ministra? Vlada je formirana, ali Zadar nema ministra. Ne govori li vam to da on nije više tako moćan kao nekada, da više nema toliki utjecaj na državnu politiku kao što je nekada imao kao ministar u vladi Ive Sanadera?
- Da, rekao je da Zadar zaslužuje ministra zbog osam osvojenih mjesta u 9. izbornoj jedinici. Nije dobio ministra, ali je dobio tri mjesta državnih tajnika. Kalmeta kaže da će dobiti i četvrtoga i još neka visoka mjesta u državnim tvrtkama. Podjela plijena je uvijek takva, nekad ne možeš dobiti najbolje komade, ali sigurno nitko neće ostati gladan. Uostalom, bolje četiri državna tajnika nego jedan ministar. Ministri su uvijek nekako prvi na udaru, a državni tajnici su operativci, tiha voda koja brege dere. Sjetite se samo kako je Kalmeta funkcionirao sa Zdravkom Livakovićem. On mu je politički čuvao leđa, a ovaj je vrtio poslove i lovu. I u gotovo šest godina u Vladi nije dao niti jedan intervju.
- U pravu ste, ali ipak mislim da to više nije onaj Kalmeta od prije, da je kod Plenkovića pao na drugo, ako ne i na treće mjesto...
- Draga gospođo, nemojte se ugristi za jezik. Kalmeta možda nije kao nekad u prvom planu, ali nikad kao danas ne drži toliko konce u svojim rukama, možda nikad kao sada nema toliku stranačku moć. Ne zaboravite da ga je Plenković postavio za jednog od zamjenika tajnika HDZ-a povjerivši mu na upravljanje stranačku bazu od Istre do Dubrovnika, od Gospića do Lastova. Dao mu je tu odgovornost za stranku u ruke dok još nije moglo naslutiti kako će suđenje za izvlačenje novca iz državnih tvrtki - gdje je Kalmeta bio prvooptuženi, a njegova desna ruka, Livaković, na drugom mjestu - završiti. Istina, prvostupanjski su obojica oslobođeni, ali tek treba vidjeti što će nakon žalbe odlučiti Vrhovni sud.
- Vi kao da ste njegov odvjetnik, pa taj čovjek zbog svih tih procesa i onoga što u radili u Sanaderovoj vladi više nikad ne bi smio biti u javnom životu!
- Slažem se gospođo, ali ne živimo u Danskoj nego u Hrvatskoj, a Hrvati su kronični pacijenti kulta ličnosti i obožavanja velikih vođa. Njima se pripisuju svetačke sposobnosti, njihova se djela pretaču u legende i mitove, pripisuju im se moći Marvelovih superjunaka, zato što stvarno jesu moćni. Ne zaboravite da je Kalmeta na izborima dobio najviše preferencijalnih glasova u 9. izbornoj jedinici, ali nije htio otići u Sabor.
- Zašto, ako mu je moć toliko važna?
- Mogu pretpostaviti, možda zato što je sada u poziciji drugačije prirode moći. Sada je u velikoj mjeri anoniman, ali zapravo sve ima pod kontrolom. Preferencijalni glasovi i izborni rezultati samo mu daju za pravo da od Plenkovića traži što hoće. Plenković je svjestan Kalmetinog utjecaja u stranci u najvažnijim izbornim jedinicama u Hrvatskoj, a Kalmeta je umoran od Zagreba, saborske politike i 'prve crte'. Ovako je tu gdje želi biti. Svugdje ga ima, ali kao da ga nema. Ta nevodljiva Kalmetina ruka moći ključ je njegovog utjecaja. I kada nešto jest i kad nije u njegovoj moći, ljudi mu po inerciji sve pripisuju u zasluge. Takav način vladanja i moći nosi sa sobom i drugu stranu priče. Izgrađeni neprobojni sustav političke korupcije u kojem jedna stranka, kao nekada u bivšoj državi, totalitarno određuje život Zadra zadnjih 30 godina. Sa svim svojim anomalijama, dostatnim za jedno bogato enciklopedijsko izdanje.
- Govorite o anonimnosti, a novine su ga pune intervjua i ulizivačkih tekstova. Nemojte mi još samo reći kako je to slučajno?
- Slučajno vjerojatno nije, ali to koliko Kalmete sada ima u medijima, govori vam dokle seže njegov utjecaj. Praktički on sam bira tajming pojavljivanja u medijima i tako produbljuje dojam svoje (ne)bitnosti. Kalmeta i tu ima ulogu tihog suradnika na kojoj se trenutno najbolje osjeća. Zato ne želi ići u Sabor nego umjesto sebe šalje mladu Nikolinu Baradić. Njeno mjesto trebao je dobiti Martin Baričević, ali kad su u medijima zaredalo nekoliko afera vezanih uz njegovu Općinu Jasenice i sina, Kalmeta je brzo promijenio mišljenje. Ovako je dobio novo lice u politici, a riješio se dinosaura s repovima. Uvijek je znao čuti i poslušati puls javnosti.
- Pa to je vrhunac licemjerja. On, koji je optužen i umočen u toliko afera, druge zbog toga ostracira. Pa ni Erlić nije bez repa. Zar njemu godinama u stranci uteg oko vrata nije predstavljala očeva umiješanost u aferu „Ribar”, s Renom Sinovčićem.
- Da, ali Kalmeta je bio taj koji ga je unatoč tome podržavao i gurao. Možda i zbog situacije kaznenog progona u kojoj se i sam zatekao. Ne znam pouzdano, ali u HDZ-u pričaju da, kada je Kalmeta prvi put predložio Erlića u Vladu za ministra EU fondova, sam Plenković je rekao – ne. Tada je u stranci bio još snažan utjecaj struje koje se Plenković riješio na unutarstranačkim izborima. Sada je Plenković za Erlića rekao „da”, bez problema. Kalmeta je dobio novo povjerenje, a grijehe očeva ne bi trebalo prenositi na djecu. Ni zaboravite da je Kalmeta toliko dugo politički živ zato jer je uvijek na vrijeme prepoznao što bi ga moglo politički ubiti.
- Vi dakle tvrdite da je Kalmetina anonimnost najveća moć, a djelovanje kroz državne tajnike isplativije nego kroz ministarske odluke?
- Sustav je tako posložen da sve vladine i ministarske odluke operativno provode državni tajnici. Ministri nemaju velike mogućnosti samostalnih manevara kao prije, a zbog situacije s krizom i obećanim novcem EU uspjeh nove vlade i gospodarska budućnost, nažalost, uvelike će ovisiti o brzini apsorpcije EU novaca. A Kalmeta je kao operativac bio i ostao majstor. Ima tajnika za EU fondove, tajnicu u sektoru socijale i demografije, i tajnika u ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Četvrti kojeg bude dobio, sigurno neće biti sporedan. U tim se sektorima očekuje najveći priljev EU novca. Oni koji znaju kako sustav radi iznutra znaju i kako iz tog sustava najviše izvući.
- Sad i vi njemu živom dižete spomenik, kao neke vaše kolege koje mu ližu pete, a ne usude se ni spomenuti njegovu optužnicu?
- Nije ništa osobno, samo zapažanje. Hrvatska ne živi po tome kako bi mogla, nego po tome kako može, a to kako može, osiguravaju ljudi poput Kalmete. Zato ne funkcionira sustav, nego pojedinci unutar njega, zato se države nitko ne boji, a boje se moćnika unutar državnog aparata, zato čak i jedna ugledna direktorica ekonomskog instituta iz Zagreba kao najveće probleme u Hrvatskoj i izazove za novu Plenkovićevu vladu ne vidi pad gospodarstva i nadolazeću recesiju, nego korupciju i reformu pravosuđa.
- Ja sam ipak optimist, mislim da će mladi ljudi sve to promijeniti, a Kalmetu i njemu slične otjerati u ropotarnicu, gdje im je i mjesto.
- Moguće draga gospođo, vrlo moguće. Ali to će biti onog dana kada te mlade ljude na izborne liste, na mjesta državnih tajnika i direktora javnih tvrtki, ne budu postavljali ljudi kao što je Kalmeta.