U glavama naših političara kad-tad se pojavi neizdrživa želja da im što veći broj birača oboli od Alzheimerove bolesti. Dobro, ako ne baš nepovratno, onda makar da im se izraženiji simptomi pojave barem svake četiri godine. Koji bi to političarski raj bio: ti naučiš napamet onih desetak floskula što ih prodaješ kao sažetak programa kojeg ionako nitko ne čita, a njima baš svaki put padne vilica! Tako bi birači neprekidno učili nešto novo, a rezultat bi svakog dana bio isti, samo 1:0. Za Švabu, naravno.
Dobro, navodno nije politički korektno biračima zaželjeti Alzheimera, ali bar onda da ih je moguće teleportirati u neku drugu izbornu jedinicu, pa neka tamo biraju nekog nepoznatog i novog koji će im se, makar u prvoj kampanji, učiniti nekako pametniji nego oni od prošlog puta. Premda, na njihovu žalost, još ništa od toga nije moguće, političari nam se ustrajno obraćaju kao da smo kolektivno oboljeli od Alzheimera, a u nuždi, u druge izborne jedinice teleportiraju sami sebe.
Recimo, SDP-ovci u Zadru. To je, je li, peti grad u zemlji. Što se SDP-a tiče, Zadar im je ne peta, nego zadnja rupa na svirali u kojoj povjerenik pokušava obnoviti gradsku organizaciju od rujna prošle godine!? Nisu ni drugi bolji: makar što se mainstream stranaka tiče, na rednom broju jedan svih lista piše „Zauzeto, Šibenčanin!”, pa ne čudi da je tako i s SDP-ovom listom.
Ali, ovo je zadarski SDP: predsjednica ŽO Renata Sabljar Dračevac je, uz ljutu muku, u cijeloj županiji uspjela pronaći tri kandidata za listu. Sebe i dvoje „svojih ljudi”. A onda ih je valjda ponestalo, pa je predložila Franka Vidovića. Manje je važno što je čovjek iz Šibenika, za Sabljar Dračevac je kudikamo važnije što je Vidović nositelj liste. Bio je to pravi pick: Renata je završila na drugom mjestu i ima prolaz prema Saboru. Nije li, uostalom, samo to i bitno?
Dvoje potpunih marginalaca, Katarina Pleša Jakovljević (koja vodi „neusporedivi” SDP Gračaca) završila je na desetom, a županijska vijećnica Radoslava Gregov je 12. ma koliko se birači pitali „tko je to”. Taj duet lojalnih anonimaca neće dospjeti do Zagreba.
U Sabor će Renata koju su svojedobno i Gradski i Županijski odbor gotovo jednoglasno izbacili iz stranke, ali ju je vratio i na „političkom životu” održao stranački vrh. Ni Milanović ni Bernardić u tome nisu vidjeli ništa čudno: zbog Renate su raskolili gradsku i županijsku organizaciju i rastjerali cijelo društvo. Milanovićevi ministri su toliko željeli provoditi želju svog stranačkog vrha da su baš u Zadru revolucionirali demokratske procedure, pa su ovdje patentirali višednevno tajno glasanje! SDP se od toga nije oporavio: koliko god stranka tonula, osobne karijere su bile u uzletu, a spas je bio u Zagrebu.
Tako je i Bernardić naslijedio što je htio: lojalnu predsjednicu županijskog ogranka koja nema koga predložiti, jer je uokolo pustoš. Kvota neprepoznatljivih, neuspješnih i nepoznatih zatvorena je na tri žene.
Među njima nije bilo Sabine Glasovac – ona je u Zadru identificirana kao pripadnica protivničke struje pocijepanog i devastiranog lokalnog SDP-a i nije iznenađenje što ju nije predložila Renata Sabljar Dračevac jer Zadrom odavno kruži pitalica: Što dobijete ako njih dvije stavite u istu frakciju SDP-a? Nobelovu nagradu!
Ali, i Sabina je u Zagrebu bila na pobjedničkoj strani: nositeljica je liste u IV. Izbornoj jedinici. Petnaestak godina je zadarskim biračima uporno dokazivala kako je „prava Zadranka”, a sada će u rodnim Našicama dokazivati da je ostala prava Našičanka! A najviše ju zanima Zagreb!
Mnogi promatrači u tome vide izigravanje smisla i suštine izbornog zakona, koliko god nakaradan bio. No, možda naleti Alzheimer, možda SDP-ovi birači u Zadarskoj županiji zaborave da su im groblje, zahod i izbori odavno pod egidom „kad se mora, mora se”.
Rekao bi vlasnik kladionice „ne daj Bože nikome”!