Zoran Marević, 44-godišnji krčki poduzetnik, te je večeri 28. srpnja 2005. godine parkirao motor kraj zidića na predjelu Dunat i sjeo za stol s dvojicom muškaraca. Ujutro je motor bio na istom mjestu, ali Zorana nije bilo.
I već 15 godina traje misterij njegova nestanka, a obitelj vjeruje da je njihov suprug, otac, sin i brat otet i ubijen, a policija njegov nestanak još uvijek vodi kao otvoreni slučaj. Zoranov brat Goran već 15 godina zajedno s obitelji nastoji doznati što mu se dogodilo.
Dokazne radnje
- I dalje stoji ona ponuda od 100.000 eura za informaciju koja će dovesti do razrješenja nestanka moga brata, a koji sam novac ponudio prije pet godina. Dosad su se uglavnom javljali bivši pripadnici policije koji su nudili informacije koje sam ja već znao i mislili se domoći novca. Ja sam te njihove brojeve i pozive proslijedio istražiteljima - rekao nam je Goran Marević i dodao:
- Koliko sam ja čuo policija je praktički dovršila istragu, ali sada sve stoji na tužiteljstvu koje, koliko imam informacija, ne želi riskirati ulazak u postupak koji bi možda rezultirao oslobađajućom presudom. Neki pak ljudi iz policijskog sustava kažu mi kako bi negdje drugdje s tim dokazima koje su prikupili neko drugo županijsko tužiteljstvo pokrenulo postupak. Pa pokrenite više postupak, ako nije kriv oslobodit će ga, kazao sam im - rekao nam je Goran Marević.
O nestanku Zorana Marevića pitali smo i PU primorsko-goransku i dobili sljedeći odgovor:
- Policijski službenici i nadalje primjenjuju potrebite policijske ovlasti sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima u cilju pronalaska nestalog Zorana Marevića, te potrebite dokazne radnje u koordinaciji s nadležnim Županijskim državnim odvjetništvom u Rijeci - odgovorili su nam iz policije. Na konkretna pitanja, koliko su obavijesnih razgovora obavili, koliko osoba testirali na detektoru laži, iz policije nam nisu odgovorili pravdajući to tajnošću istrage.
Tijelo u jami
Istražujući svojevremeno nestanak Zorana Marevića, bivši ravnatelj policije Oliver Grbić još 2011. godine je izjavio da je policija intenzivno pretraživala predjele na Krku i kako bi njegov nestanak mogao biti brzo riješen, a počinitelji njegove otmice i ubojstva privedeni. Potvrdilo je to još nekoliko tadašnjih visokih izvora iz Ravnateljstva policije. Bili su uvjereni da je Zoran ubijen još iste večeri kad je nestao, a njegovo tijelo bačeno u neku jamu na Krku oko predjela Dunat, pa su ga tražili i speleolozi, specijalci, HGSS, policijski helikopter, a pregledavane su i nadzorne kamere na krčkom mostu i provjeravana vozila.
U cijelu priču o njegovu nestanku uplele su se i jezive poruke koje su stizale njegovu prijatelju koje je potpisivao izvjesni Arkanovac, u kojem je najavljivao i nove žrtve, osvete motivirane ratom, spominjao krčki predio Dunat na kojem je zadnji put viđen Marević, rođen 13. svibnja 1961. godine i za kojeg na stranici nestalih piše da je prepoznatljiv po tetovaži na desnoj nadlaktici “Indijanac i orao”.
Njegova kartica
- Bila je špica sezone, ja sam stajao s tablom jer iznajmljujem apartmane, a Zoran je došao na motoru, parkirao ga tu kraj ceste i otišao prema Dunatu. Sjeo je za stol s još dvojicom muškaraca. Nisam ih vidio, ali nisam ni zagledao. Ali, kad sam se vratio njega više nije bilo, no ne mogu se sjetiti je li bilo motora. Ujutro je motor bio na mjestu na kojem je bio i navečer - prisjećao se te večeri 28. srpnja umirovljeni policajac Dragan Borojević zvani Piljo, i pokazivao mi mjesto gdje je stajao, a Marević je od njega bio udaljen tridesetak metara. Borojević je u jednom trenutku zašutio, a Zoranov otac Kruno, kriminalistički tehničar koji je umirovljen prije 90-ih, imao je brojne primjedbe na postupanje policije.
- Zoranove i moje roditelje na životu drži nada da će se naći njegovo tijelo - kaže nam Goran Marević.
Dan nakon Zoranova nestanka 29. srpnja 2005., njegov mobitel je i dalje zvonio, a netko je njegovom Diners karticom na bankomatu Erste banke u Kraljevici podigao 2000 kuna. Ustanovilo se da je to bio Renato Akvić zvani Joe, koji je poznavao Zorana i kojem je Zoran bio posudio 1100 eura. Njega je policija privela, ali on je porekao da ima bilo kakve veze sa Zoranovim nestankom. Priznao je da je zlorbio njegove kartice, uzeo torbicu s osobnom iskaznicom, vozačkom, karticama, 300 kuna, 30 eura i mobitel. Rekao je da ju je nakon toga bacio negdje na riječkom području. No, Joe je, čim je izišao iz policijske postaje, poslao svom mlađem bratiću SMS poruku: “Cigo, sve je u redu!”.
Renata Akvića i njegova bratića s Marevićem je uz prijateljstvo povezivao i dužničko-vjerovnički odnos. Akvićev bratić dugovao je Mareviću mnogo veći iznos - 122.640 eura. Dug je dospijevao na naplatu 2. kolovoza 2005. godine. Bratići su u razmaku od 10 mjeseci za to osuđeni u Krku na po godinu dana zatvora uz rok kušnje od tri godine.