StoryEditor
BiznisLijepa Nasha 2.0

Dr. Šime Jozipović: Krenuo sam u svijet da bih radio i učio od najboljih u mojoj struci

1. kolovoza 2020. - 16:00
Ante Čizmić/HANZA MEDIA

Dr. Šime Jozipović međunarodno je nagrađivani autor, znanstvenik i docent u polju prava. Studirao je na Sveučilištima u Splitu, Berlinu, Münchenu i Harvardu, te je radio za niz vodećih međunarodnih pravosudnih i znanstvenih institucija. Ali vratio se iz inozemstva u Hrvatsku i danas se bavi pravnim savjetovanjem poduzetnika, znanošću te obrazovanjem studenata Ekonomskog fakulteta u Splitu, i to u području financijskog, korporacijskog i gospodarskog prava.

Radili ste, između ostaloga, i za Sveučilište Harvard, Max Planck Institut i Europski sud za ljudska prava. U kojoj sredini ste se najbolje snašli?

- Recimo da mi je na Harvardu bilo najzabavnije jer sam imao prilike raditi na projektima koji su u samome vrhu pravne struke. Također sam izvan klasičnog znanstvenog posla imao priliku sudjelovati i u vrlo konkretnim stručnim projektima poput savjetovanja mladih i danas vrlo uspješnih poduzetnika u Harvardovu poduzetničkom inkubatoru (Harvard iLAB).

Što je bilo presudno u vašoj odluci o povratku s obzirom na to da ste mogli raditi vrhunske poslove u inozemstvu, a k tome vratili ste se u vrijeme kad mnogi mladi idu u suprotnome smjeru?

- Ovo me ljudi vjerojatno najčešće pitaju. Odgovor je doduše jednostavan; nisam otišao pa se odlučio vratiti, nego sam otišao upravo s ciljem da se vratim. Iskreno, nisam dugoročno nigdje mogao zamisliti da živim osim u Splitu. Međutim, problem je mladih i ambicioznih ljudi što neke stvari ipak mogu okusiti samo u većim sredinama. Upravo s time sam se i ja suočio prije desetak godina, ali sam odlučio pretvoriti ovaj problem u komparativnu prednost. Krenuo sam u svijet da bih radio i učio od najboljih u mojoj struci i nakon povratka imao nešto čime mogu pridonijeti ovoj sredini. Danas imam neka iskustva koja su vjerojatno jedinstvena na našim prostorima, a koja nastojim prenijeti drugima.

Praktična nastava

Prošlo je 3 godine otkad ste se vratili. Čime ste zaokupljeni u obrazovnom radu i znanstvenom angažmanu?

- Nakon povratka dobio sam priliku pomoći u radu Sveučilišnog poduzetničkog inkubatora, a nakon čega sam i postao docent te nositelj pravnih predmeta na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Dakle, trenutno se bavim znanstveno-nastavnim radom i nastojim budućim ekonomistima približiti pravo u gospodarstvu. Vjerujem da to sasvim dobro uspijeva; u manje od dvije godine smo povećali udio praktične nastave na pravnim predmetima, moja knjiga je nagrađena jednom od najznačajnijih nagrada na svijetu u sferi javnog prava, održao sam pozvana izlaganja na Sveučilištima u Francuskoj i SAD-u, te sam imao čast biti mentor pobjedničkom timu na ovogodišnjem Moot Court Croatia natjecanju.

Osim u znanosti, je li vaše znanje iskorišteno i u praksi?

- Znanost je moja prva ljubav, ali apsolutno ste u pravu, praksa je također jako bitna. Zbog toga sam registriran kao pravni savjetnik, te u sferi trgovačkog, korporacijskog i financijskog prava rješavam vrlo konkretna pravna pitanja iz prakse. Pri tome surađujem s mladim poduzetnicima i inovatorima od SAD-a pa evo od nedavno sve do Azerbajdžana, ali naravno najviše upravo ovdje u Splitu.

Pravno savjetovanje je nastavak rada onoga čime ste se bavili na Harvardu?

- Pa ja bih rekao da je to jedan prirodan razvoj moga rada. Kroz svakodnevni rad vidim da unatoč mnogim izazovima imamo stvarno izvrsne mlade poduzetnike u Hrvatskoj i Splitu. To su redom ljudi koji imaju viziju onoga što žele ostvariti i rade neumorno po 12 i više sati na dan kako bi je realizirali. Međutim, nije zadatak poduzetnika da sam riješi svaki problem, već da se okruži kvalitetnim timom koji će ga nadopuniti. Upravo u pogledu prava ovo je prijeko potrebno, jer bez poznavanja pravila igre, teško je u njoj pobijediti.

Intelektualno vlasništvo

Koji su najčešći problemi mladih poduzetnika s kojima se susrećete?

- Učestali su problemi vezani uz zaštitu intelektualnog vlasništva, korporacijsku organizaciju, odnose prema poslovnim suradnicima... Međutim, upravo kada je riječ o presjeku prava i tehnologije često se javlja niz unikatnih pravnih pitanja. Da vam dam jedan konkretan primjer, ako netko želi razviti aplikaciju koja koristi podatke iz tuđe računalne baze, ovo nije samo tehnički izazovno, nego se treba razmisliti i o pitanjima zaštite i korištenja osobnih podataka, najboljim okvirom suradnje ponuditelja aplikacije i baze, mjerodavnim pravom kada je riječ o međunarodnome projektu itd.

Mnogi poduzetnici koji zatraže savjet, ne znaju što ih točno čeka, pa se nakon pravne analize nerijetko i iznenade rezultatima. Banalan primjer toga je da su se više puta mladi poduzetnici začudili kada sam im objasnio da softver sam po sebi nije izum te se u skladu s time ne patentira, već štiti kao autorsko djelo. To naravno povlači za sobom sasvim drugačiju strategiju zaštite intelektualnog vlasništva…

Kako doživljavate poduzetničko okruženje u Hrvatskoj?

- Recimo da ga možemo podijeliti u tri segmenta, faktično, pravno i porezno okruženje. Faktično postoji nekoliko ozbiljnih problema, primjerice da se u Hrvatskoj zadržalo relativno malo industrije, naročito u sferi visokih tehnologija. To otežava proizvodnju konkurentnih hardverskih proizvoda jer ste za neke proizvode ograničeni (ne)postojećim dobavljačima. Štoviše, nema ni preduvjeta za stvaranje kritične mase visokokvalificiranih stručnjaka, koji bi mogli predvoditi daljnje inovacijske procese.

To je realno problem koji se ne može izravno riješiti, te će svaki napredak u ovoj sferi trebati puno kvalitetne pripreme i vremena.

Drugi problem, onaj porezni se u nekim segmentima izvrsno riješio dok u drugima i dalje zaostajemo. Primjerice, hrvatska IT industrija značajno je profitirala od koncepta paušalnih obrta. Naši IT-evci su konkurentni po kvaliteti, ali moraju cjenovno biti povoljniji barem od lokalnih ponuditelja na zapadu. Kako paušalno oporezivanje to omogućava, programeri, web developeri, dizajneri i drugi svojim izvozom usluga pune proračun i svakako predstavljaju pozitivan primjer. Negativan je primjer nažalost i dalje visoko opterećenje radničke plaće porezima i doprinosima. Ovo je problem koji se mora riješiti, ali on zahtjeva sveobuhvatnu reformu sustava, a za koju i dalje fali hrabrosti i volje.

U trećoj kategoriji, onoj vezanoj za pravno okruženje, daleko bi se najviše i bez velikih troškova za državu moglo napraviti. Ako pogledate sve hrvatske uspješne startupove, vidjet ćete da se njihovi osnivači uglavnom jako trude zadržati poslovanje u Hrvatskoj. Međutim, sama sjedišta društava redovito nisu u Hrvatskoj nego u SAD-u, Velikoj Britaniji ili Estoniji. Razlog tome nije samo porezne prirode, već je hrvatsko korporacijsko pravo u nekim aspektima suviše rigidno.

Pravni okvir

Što pod tim podrazumijevate? Nedostaje inovacija?

- Inovacije pravnog okvira su moguće, ali to zahtijeva određenu političku volju i jasnu viziju Hrvatske kao digitalnog izvoznika usluga. Navest ću vam jedan jednostavan primjer. Uzmite nagrađivanje radnika udjelima u društvu, praksu koja je u Silicijskoj dolini ustaljena desetljećima. Osnivači mogu odrediti da svatko, od portira do direktora za svoj rad u nekom startupu osim plaće stječe i pravo otkupa nekog udjela u društvu. Time se potiče učinkovitost radnika i povećava demokratičnost odlučivanja u društvu. Nekome zvuči nevjerojatno da bi se poduzetnici dobrovoljno odrekli udjela u društvu, ali imao sam i osobno izričite upite od strane mladih poduzetnika vezane za ovaj model. Međutim, u Hrvatskoj ovo iz niza razloga nije jednostavno, a što je samo jedna od mnogih kočnica za razvoj brzih i agilnih društava u IT sektoru, po američkome primjeru.

Korona-kriza donijela je nikad zabilježene uvjete poslovanja. Mislite li da se promjenom pravnog okvira može potaknuti oporavak gospodarstva?

- Hrvatska kao turistička zemlja nesporno je posebno pogođena posljedicama korone. Međutim, upravo u krizama se često stvore i prilike za napredak. Preduvjet za to je sustavno smanjenje nepotrebnih administrativnih barijera i bitno veće međunarodno usmjerenje hrvatskog pravnog sustava. U sferi pravne regulacije postoji toliko toga što bi Hrvatska mogla ponuditi svijetu. Pogledajte države poput Estonije koja dopušta jednostavno i brzo osnivanje trgovačkih društava strancima putem e-residency programa. U Hrvatskoj je teško zamisliti da stranac online uz minimum administracije, na engleskome jeziku registrira digitalno boravište ili osnuje trgovačko društvo. O potrebnim inovacijama u sferi alternativnog rješavanja sporova, širem pristupu dioničkoj strukturi društava i sl. da ne govorim. Međutim, upravo takve inovacije međunarodni investitori traže u današnjem digitaliziranome svijetu.

Čak bez značajnog uplitanja u porezni sustav, samo kvalitetnom prilagodbom odredbi korporacijskog prava, Hrvatska bi sigurno mogla sustići države poput Estonije u ovome segmentu, domaći poduzetnici bi lakše zadržali sjedišta u Hrvatskoj, a povećao bi se i dotok stranih investicija, te potakao dolazak poduzetnika i startupova. Kako je u poslovnome svijetu sve povezano, ovo bi dugoročno i proširilo bazen stručnjaka i inovatora, te olakšalo mladima ostanak u Hrvatskoj.

Izdvojeno

03. kolovoz 2020 16:00