Overlay
14171544
body positivity

Ljepota bez cenzure: svijetom drma pokret koji nas uči da volimo vlastito tijelo, splitska umjetnica dala nam je svoju stranu priče

18. srpnja 2020. - 20:54

Ako ne možete naučiti voljeti sebe, kako ćete uopće voljeti ostale?

Čak i ako niste čuli za ovu, danas ekstremno popularnu, uzrečicu, kladimo se da ste i sami došli do zaključka kako živimo u doba koje obilježava self love. Body positivity

Pojam je to puno kompleksniji od fizičkog aspekta, slojevit poput glavice luka i ne podrazumijeva samo zadovoljstvo vlastitim izgledom nego i mogućnost funkcioniranja u društvu. Danas se, više nego ikad prije, razgovara o važnosti samopouzdanja, a sigurno ste naišli i na pojam "ljepota u svim veličinama". Nove stilske ikone više nisu samo mršave žene i nabildani muškarci, privlačne su postale i obline, oni kilogrami koje smo prije nazivali "viškom". ''Tijelo za plažu'' svako je tijelo, bez obzira na veličinu, a kataloge nekih od najvećih modnih kuća preplavile su djevojke s nesavršenostima - strijama, ožiljcima, celulitom pa čak i prištićima.

Ali u ovoj priči postoji i jedna nezgodna "caka".

Nesavršenosti koje svi imamo, a koje su se prije fotošopom magično brisale, danas se istim fotošopom magično - dodaju. Na savršena i digitalno uređena tijela modela "lijepe" se strije, kako bi žene na fotografijama kupcu djelovale pristupačnije, kako bi ga zavela njihova nesavršenost. Muškim modelima dodaju se ožiljci, a boja očiju i gustoća kose u isto im se vrijeme popravlja. Zašto je to tako i tko se odlučio okrutno našaliti s nama?

- Svaka reklamna kampanja ima za cilj potaknuti ljude da kupe određeni proizvod, pa je u medijski zasićenom svijetu postalo zanimljivo promovirati nesavršenost i prirodnost kao brend za privlačenje kupaca. Međutim, pomno se pazi koja količina nesavršenosti može proći a da rezultat ipak bude atraktivan, savršeno nesavršen, tumači nam Jelena Balabanić Mavrović, voditeljica Centra za poremećaje hranjenja BEA iz Zagreba, sociologinja i realitetna psihoterapeutkinja.

Koliko je to za kupca (osobu) štetno? Koliko ruši samopouzdanje pod krinkom pozitivnog?

- Čini mi se da vizualna različitost i predstavljanje različitih tipova ljepote može samo pridonijeti opuštenijem odnosu prema tijelu, no ne treba zaboraviti da je svaka fotografija zapravo mala laž i da prenosi vrlo promišljenu, komercijalnu poruku, kaže.

Male laži

Ne bi bilo fer zbog takvih poteza upirati prstom samo u modne kompanije. Komentari na društvenim mrežama čak i onima s ugrađenim ružičastim naočalama sugeriraju u kakvom društvu živimo. Dozvoljena doza nesavršenosti nigdje nije tako detaljno izračunata kao na Instagramu i sličnim platformama, gdje su pratitelji ti koji postavljaju kriterije, upravljaju "lajkovima" i ruše samopouzdanje jednim pogrdnim nadimkom.

Nedavno se pred kamerama (i pratiteljima) ogolila i umjetnica Zrinka Barbarić. Akademska slikarica koja živi na području Žrnovnice i stvara uz pomoć bioloških materijala pokazala je kako njeno lice izgleda bez filtera i make-upa, s ožiljcima od akni.

image
Privatni album

- Moj broj pratitelja je idealan, dovoljno malen da mi ne pokušavaju govoriti što bih trebala objavljivati, kako bih se trebala ponašati, izgledati i što misliti... Ulaganjem u odnose na društvenim mrežama stvorila sam jednu malu/veliku Instagram obitelj punu podrške prema svemu što radim. Tako je bilo i sa spomenutim fotografijama, bile su među mojim “najlajkanijim” objavama.

Zrinka vjeruje kako ljudi, koliko god voljeli da ih se vara prividom idealnog života, jednako toliko vole i stvarnost. Iza svakog fotošopiranog selfija stoji osoba koja iz nekog razloga smatra da se trebala fotošopirati. A to pokazuje određenu dozu ranjivosti baš kao i kad se “ogolite” bez filtera.

Body positivity

Nažalost, prije nego se pokret body positivity počeo razvijati, poremećaji hranjenja bili su svakodnevica. Hollywoodskim zvijezdama i svjetskim top modelima u "savršenosti" su se počeli pridruživati i influenceri koji su dorađenim fotografijama iznosili svoju viziju privatnosti. 

Pitanje je naivno, no može li body positivity pomoći? Jeste li primijetili nekakav pomak?, pitali smo voditeljicu BEA-e.

- Ne, body postivity nije ni na koji način smanjio pojavnost anoreksije i bulimije. Za to je potrebna duboka kulturna transformacija medija i društva, što se još nigdje nije dogodilo. Možemo reći da svakodnevna intenzivna izloženost vizualnim sadržajima putem društvenih mreža i interneta mladim ljudima prenosi poruku kako je važnije kako izgledaš nego tko si ti zapravo.

Moglo bi se reći i da je sveopća digitalizacija i prisutnost kamera još samo povećala pritisak prema savršenom izgledu. Međutim, aktivističke grupe i pokreti body positivity pomažu osobama koje se oporavljaju, jer imaju prilike gledati i čitati sadržaje koji promoviraju prihvaćanje vlastitog tijela i različite tipove ljepote. Na neki način, to su medijski otočići nježnosti prema samome sebi... - kaže nam Jelena Balabanić Mavrović.

View this post on Instagram

Bad bitch... eats her rice AND her cabbage

A post shared by Lizzo (@lizzobeeating) on

Pritisak savršenog izgleda ne popušta

I dok danas stvarno postoje nastojanja da se u svijest javnosti uklopi ljepota nepravilnosti - različitih kožnih stanja, težina i visina, opsega struka, bokova, bedara i nadlaktica - pritisak onoga za što mislimo da je savršen izgled mnogima još uvijek narušava samopouzdanje. I mnogo više od toga, u pokušajima dostizanja nečeg što zapravo nije realno, nastaju ozbiljne štete.

Mislite li da su pod pritiskom "savršenog izgleda" više žene ili muškarci? Kako objašnjavamo činjenicu da od poremećaja u prehrani boluju najčešće žene?

- Zadnjih desetljeća žene su činile 90 posto oboljelih od poremećaja hranjenja, no u posljednje vrijeme mladići sve više traže pomoć za svoje teškoće u odnosu prema tijelu i hrani. Mladići najčešće imaju fokus prema nerealno mišićavom tijelu te se kod njih često kombiniraju bigoreksija, takozvana bolest teretane, s ortoreksijom, odnosno nezdravom opsjednutošću zdravom prehranom.

Ipak, većinu oboljelih od anoreksije i bulimije i dalje čine djevojčice i žene, koje interioriziraju ideal mršavosti, češće idu na dijete te očekuju da će im se život čarobno promijeniti kada dosegnu tu magičnu brojku na vagi. Osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom i prirodnim porivima poput gladi često pruža privid superiornost i pobjede nad samim sobom, te se privremeno osjećamo vrednijima i uspješnijima.

Međutim, ekstremna dijeta povećava vjerojatnost za prejedanjem, te se osoba često zavrti u bolnom krugu dijeta, opsesivnog vježbanja i prejedanja. Oni koji krenu putem restriktivne anoreksije ulaze u stanje u kojem se "moja vrijednost kao osobe" mjeri brojem na vagi, a hrana postaje najveći strah i neprijatelj, objašnjava psihoterapeutkinja.

No tek je neprijateljstvo koje projiciramo prema sebi samima brutalno. Budite iskreni, je li vam itko ikada uputio kritiku koja vas je povrijedila više od vlastitih misli tijekom analiziranja sitnica u zrcalu? I mislili smo.

Naučeni standardi

- Kada malo dijete krene crtati, roditelji ga uče da na papiru složi zelenu travu iz koje rastu cvjetovi s pet latica na podlozi plavog neba obasjanog žutim suncem. Kada dijete nebo oboji crvenom, roditelji ga ispravljaju. Tako formirana percepcija svijesti i okoline dovodi do toga da sve što nije jasno ukalupljeno vidimo kao pogrešku u sustavu.

Toliki niz godina odbacivano je sve ono što nije imalo unaprijed osmišljenu ladicu. Kao da iznimnu ljepotu netko može predvidjeti. Društvene mreže otvorile su mogućnost da ono što nema blagoslov modne i marketinške industrije dopre do mase. I dalje generacije odgojene na plavom nebu najstrastvenije ''lajkaju'' katalošku ljepotu, naučene proporcije, viđene krivine i poznate linije za koje imaju pripremljene ladice. Zato je iznimno važno širiti poruku o ljepoti nesavršenosti i tako razvijati sposobnost stvaranja ladica, a ne guranja u postojeće - mišljenja je naša sugovornica koja svoje umjetničke instalacije crpi iz okoliša koji ju okružuje.

Gdje povući granicu?

A mi se s njom potpuno slažemo. Razvijanje pozitivnog stava prema vlastitom tijelu od nevjerojatne je važnosti. No kontroverza koju svakih nekoliko mjeseci izazove rasprava na temu "ljepote u svim veličinama" ipak ne dolazi bez uporišta. Gdje povući granicu kod prihvaćanja vlastitoga tijela?

Je li moguće da se promoviranjem pokreta ljepote svih veličina počne promovirati i nezdrava debljina?

- Ukoliko stigmatiziramo sve oblike tijela koji ne odgovaraju trenutnoj standardizaciji ''idealnog građanina'', možemo stvoriti mnogo psihičke patnje te gurnuti neke ljude prema držanju drastičnih dijeta, koje u pravilu ne uspijevaju, a slijede ih vraćanje
prejedanju i poznati yo-yo efekt.

Nema opasnosti od promoviranja nezdrave debljine. Osoba koja je izrazito pretila ima vrlo slabu kvalitetu života te niz zdravstvenih rizika i svake je minute svjesna toga da je pretila i da svi takvom vide.

Nisko samopouzdanje i tugu zbog svog izgleda kod izrazito pretilih osoba nikakva medijska kampanja ne može pretvoriti u "dozvolu za pretilost". Povremeno drzak stav izrazito pretilih osoba zapravo je obrambeni štit od svakodnevnih kritika, izrugivanja i sažaljenja, kao i izraz nemoći pred prekomjernim jedenjem - zaključuje psihoterapeutkinja Mavrović.

Koliko ljudi, toliko definicija

Koliko godina će biti potrebno da se naučena slika savršenosti izmijeni? Ne znamo, no zato se slažemo s našim sugovornicama da je body positivity pokret donio osvježenje za kojim smo čeznuli. Sjećate se reklama koje je još početkom 2000-ih lansirao Dove? Sa ženama svih veličina u bijelome donjem rublju? Vesele i nasmijane, pokazale su da i celulit, "višak" na trbuhu, kratka kosa, nešto veći nos i izrazito tanke noge mogu biti i jesu privlačni.

Teško je naučiti voljeti svoje tijelo. Ono uvijek može biti mršavije, oblije, užeg struka... Može, ali i ne mora. Malo nježnosti i ljubavi prema sebi samima čini nas svjesnijima ljudi koji nas okružuju, situacija, događaja. Ukratko, što se manje bavimo nametnutom nam potrebom za savršenošću, više uživamo u drugim stvarima. Upravo je toliko jednostavno.

- Koliko ima ljudi, toliko ima definicija što "body positivity" znači, mislim da je to za svakoga nešto drugo. Cjelokupan izgled, izgled dijela tijela, nekakav detalj koji jedna osoba uzima zdravo za gotovo ili ne primjećuje, drugoj je teška prtljaga koju nosi na leđima. Ali rekla bih da postoji jedna stvar zajednička oko te definicije, a to je osjećaj sigurnog mjesta za ono što zovemo duša u onome što zovemo tijelo.

Ljepota toga je da ne moramo svi doseći isti stupanj prihvaćanja svog izgleda da bi tijelo nazvali ugodnim domom svemu onome što nas zaista definira, a oku nije vidljivo. To je stanje koje dolazi i odlazi, zadržava se duže, a ponekad je samo blic. Svatko, pa tako i ja, treba razviti osobne radare i čula kojima će dolaziti do njega. Uživati u njemu kada je tu, a aktivno raditi na potrazi kada nije dovoljno snažno prisutan - zaključuje Zrinka Barbarić.

Vodite se zato sobom. Okružite se ljudima koji vam ulijevaju sigurnost, a ne kritiziraju vas zbog sitnica. Organizirajte društvene mreže tako da ih napune oni koji vas na neki način inspiriraju. Ne prihvaćajte tuđe standarde ljepote, već uživajte u vlastitima.

Zvuči teško? Zato što i je. No ako to shvatite kao proces, mogli biste u njemu početi i uživati. Baš kao i u vlastitim "nesavršenostima", što god to u ovom trenutku značilo.

Iskrivljena slika o vlastitome izgledu

- Poremećaji hranjenja variraju u intenzitetu i štetnim posljedicama za zdravlje, tako da je teško pružiti jednu sliku koja odgovara svima. Imajmo na umu da je anoreksija mentalna bolest s najvećim smrtnosti među adolescenticama, te da je važno ozbiljno shvatiti simptome bilo kojeg oblika poremećaj hranjenja.

Osoba koja boluje od anoreksije ili bulimije sebe procjenjuje jedino u terminima tjelesne težine, što znači da „vrijedim jedino ako sam mršava“. Tijekom trajanja poremećaja osoba se postupno izolira od prijatelja i društva, postaje preosjetljiva ili čak svadljiva, okupirana izgledom, vježbanjem i uspoređivanjem s drugima.

Roditelji teško uspostavljaju kontakt, i ponekad im se čini kao da se njihovo dijete
nepovratno izmijenilo. Oboljela osoba pak osjeća da nitko ne razumije bitku koju vodi sama sa sobom i sa cijelim svijetom, i teško traži stručnu pomoć. Važno je učiniti prvi korak prema bliskoj osobi, a zatim i prema stručnoj osobi, koja će im pomoći da zaliječe rastrgani osjećaj vlastitog „ja“, kaže Jelena Balabanić Mavrović.

Proces liječenja

Može li se od poremećaja u prehrani u potpunosti izliječiti? Kako i koliko traje oporavak?

- Da, poremećaji hranjenja se mogu u izliječiti, postoje mnoge osobe koje su oporavljene. Istraživanja pokazuju da nažalost oko 20 % osoba kronično pati od anoreksije i bulimije čitav život, dok se preostalih 80-tak posto djelomično ili potpuno oporave.

Oporavak traje različito- adolescenti koji su u prve tri godine nakon pojave simptoma krenuli sa psihoterapijom imaju bolje izglede za brži i potpuniji oporavak, dok osobe koje su odlagale početak liječenja nažalost očekuje psihoterapijski oporavak koji u prosjeku traje 4- 7 godina, ovisno o različitim istraživanjima.

Psihoterapija je metoda liječenja poremećaja hranjenja, uz stabilizaciju i praćenje tjelesnog stanja kod pedijatra ( za maloljetne) ili interniste ( za punoljetne oboljele). Važno je napomenuti prisutnost drugih psihičkih dijagnoza kod nekih oboljelih koji moguotežati ili onemogućiti oporavak od poremećaja hranjenja, objašnjava psihoterapeutkinja.

22. listopad 2020 03:08