Na velikim ekranima horor "Stan 32" i (uskoro) triler "Pogrešan korak". Na malima "fantasy" horor triler "30 novčića" koji samo što nije počeo s emitiranjem. Nema što, Španjolska je u žanrovskoj ofenzivi, a ulaže dosta i u serije otkako je "La casa de papel" probila lokalne granice i postala internacionalni televizijski megahit.
Španjolska serija "30 Monedas" ("30 Coins"), nastala u produkciji HBO Europe, uz participaciju HBO Latin America, počinje se prikazivati u jednotjednom ritmu od 29. studenoga, svakog tjedna po jedna od osam epizoda u trajanju od oko 60 minuta.
Očekujte neočekivano
"30 novčića" ima dobar pedigre. Za početak, kreator i režiser je kultni španjolski žanrovski redatelj Alex de la Iglesia ("Dan zvijeri", "Perdita Durango", "Susjedi", "Ferpektni zločin", "Posljednji cirkus") kojemu je ruku oko scenarija dao scenarist Jorge Guerricaechevarría ("Ćelija 211"). K tome, "30 Monedas" je imao pretpremijeru na filmskom festivalu u Veneciji, gdje su španjolski žanrovski filmovi objeručke dočekani (npr. "REC 2").
De La Iglesijina serija u neku ruku i jest film, samo od osam-i-kusur sati, a sadržava sve karakteristike njegova autorstva kojemu crvena i crna boja savršeno pristaju. Crvena kao nasilje, tj. horor, crna kao humor, sve u kombinaciji sa žanrovima strave i užasa, fantazije, trilera, satire, pa i akcije. Serija baštini i sve od španjolske žanrovske kinematografije, od De La Iglesijinih filmova do "REC-ova" dvojca Jaume Balaguero-Paco Plaza, ali i odlazi izvan matičnih granica u "genre mish-mash" utjecajima.
Stječe se dojam da je De La Iglesijina namjera da "30 Monedas" preuzme štafetu od "La casa de papel" i skrene pozornost široj publici da Španjolska nije iznjedrila samo to kad je nešto žanrovsko u pitanju. Nastupna (akcijska) scena serije, odnosno uvodne minute prve epizode, kao da se ironično referira(ju) na "La casa de papel".
Neki stariji muškarac ulazi naoružan u banku i počne pucati (gotovo) po svemu što hoda, prazneći šaržere dok se kreće prema sefovima. Čini se da će stvar eskalirati u pljaškaško-talačku krizu, ali muškarac samo želi uzeti sadržaj sefa, jedan od titularnih 30 novčića, te napustiti banku, bez ekstra "drame".
Dakle, sve četiri sezone "La case de papel" De La Iglesia je sveo na nekih pet minuta i to je to. Ne mora svaka španjolska serija biti nova "La casa de papel", što De La Iglesia potvrđuje odmičući se od spomenutog TV hita već i unutar tih pet minuta. Naime, pljačkaš se ponaša kao Terminator ili domaćin izvanzemaljske kreature u "Skrivenima" i nastavlja dalje neovisno o mecima kojma biva višestruko pogođen.
Uvodna scena postavlja "očekujte neočekivano" ton serije, a špica u stilu "Pasije" samo ga pojačava. Ukoliko vam je sve to "normalno", pripremite se za nastavak jer slijedi scena u kojoj krava donosi na svijet ljudsko dijete u seoskom gradiću. Postoji sugestija da je tele zamijenjeno djetetom, ali s obzirom da to dijete, koje je usvojila lokalna žena Carmen (Carmen Machi) i opsjednuta je njime, prebrzo raste poprimajući izgled groteskne kreature, nešto tu definitivno nije normalno.
Zaključuju to protagonisti serije, svećenik Vergara (Eduard Fernández), veterinarka Elena (Megan Montaner) i gradonačelnik Paco (Miguel Ángel Silvestre). Vergara dobiva najveću, premda arhetipsku karakterizaciju. On je egzorcist, boksač i bivši kažnjenik koji čuva arsenal oružja u crkvi, a stigao je na ovo mjesto kako bi pobjegao od demona prošlosti, ali oni ga, jasno, stižu.
Ljudi, demoni i čudovišta
Flešbek otkriva da je Vergara izvodio egzorcizam i da je jedan od novčića izašao iz kože opsjednutog mladića. Novčić je, očito, proklet, a njegova kletva prouzrokovat će nadnaravne događaje u seriji, poput nestanka jedne lokalne djevojke nakon što je s prijateljima zaigrala Ouija igru.
Eleni i Pacu će se činiti da haluciniraju kad vide štošta, no to nije slučaj – čudne stvari se događaju i otvaraju globalnu zavjeru povezanu s novčićima.
"Tko ih posjeduje, imat će moć veću od Zavjetna kovčega", objašnjava Vergara negdje blizu polovice serije koja u svrhe strave i užasa, nerijetko na crnohumoran i groteskan način, miješa religiozno, nadnaravno i tjelesno, "Exorcista" i "Stvora", ljude, demone i čudovišta, "splatter" i "body horror", sve što unutar šireg žanra možete zamisliti. Mješavina nije uvijek najukusnija, ali De La Iglesijina filmofilija jest, vidljiva od "El día de la bestia" naovamo.
Čak i ako se seriji ne može dati (naj)veća ocjena, treba respektirati što je sve španjolski filmaš u nju ubacio i uspio načiniti da uglavnom funkcionira. Ova serija na jednom mjestu okuplja Johna Carpentera, Larryja Cohena, Stephena Kinga, H.P. Lovecrafta..., dok (im) De la Iglesia drži crnu misu, a povremeno se ponaša i kao mesar koji servira krvavicu "splatter" horora.
Peta epizoda, primjerice, odaje brutalno lijepu počast kultom SF hororu "The Thing" i njegovoj izvanzemaljsko-monstruoznoj kreaciji (groteskni čovjek-pauk/kukac), a i općenito Carpenter je izvršio veliki utjecaj u karakterizaciji likova i priči, najviše iz njegove "apokaliptične trilogije".
Pred sami kraj, u osmoj epizodi, De La Iglesia malčice gubi konce samokontrole i čudovišta su najednom velika kao višekatnice, djelujući uvezena iz američkih "size does matter" blockbustera. Ipak, kad se sve zbroji i oduzme, "30 novčića" je više "Dan zvijeri 2" nego hollywoodski blockbuster, iako nimalo ne zaostaje za relativno sličnim ovogodišnjim američkim serijama iz domene fantazije i horora poput "Lovecraftove zemlje" ili uopće anglofonom televizijom. Ako je neka serija kandidat za kult televiziju godine, to je "30 Monedas".