Evo nas opet više u kućama nego u điru. Idemo se praviti da je to samo zbog toga što je ružno vrijeme. Pa i kod kućee se možemo baš lijepo zabaviti, zar ne? Što god da ste odgovorili, vjerujem da je pravi trenutak za sprobati sve one preporuke koje smo vam dali - od toga što gledati, preko popisa za čitanje pa do prijedloga za slušanje.
Ovoga puta zadržimo se na posljednjem. Glazba ima čudesnu moć odnijeti nas na drugo mjesto, u drugo vrijeme, negdje i nekad kad smo se osjećali puno bolje. Ili u svjetliju budućnost, zašto ne? Ostanimo optimisti.
Slušati možemo sve što nam stvara ugodu, potpuni "treš" ili glazbena remekdjela, možemo čak i sami zasvirati ili barem zapjevušiti. I premda je sasvim okej ako ćete se opustiti uz zvuke koji kod glazbenih snobova izazivaju zgražanje, ipak vam preporučujemo da izaberete kvalitetne zvuke.
Stoga vam prenosimo preporuke koje nam je za novi broj Stila dao Tomo Gracin iz kultnog kafića Basket gdje i sami rado odlazimo na muzikoterapiju odličnom glazbom. Gracin je, inače, dugogodišnji suradnik splitskog radija KLFM, a glazbeni ukus mu je eklektičan i po našem sudu vrlo zanimljiv.
Pa evo što nam predlaže za slušanje.
Fleet foxes - Shore
Fleet foxes, americki folk rock bend okupljen oko Robina Pecknolda , pjevača i glavne kreativne snage u bendu, izdao je ovih dana svoj četvrti album - Shore. Kada bi bili zločesti, rekli bi da je Covid pandemija u ovom slučaju išla u prilog Pecknoldu koji je radi novonastalih okolnosti kompletirao album manje-više sam, imajući pri tom potpunu kontrolu nad realizacijom albuma - možde nešto što mu je u startu bila skrivena želja.
Album je ciljano izdan točno na dan rujanskog ekvinocija a najavljen je samo dan prije. Kako bilo, izgleda da već pomalo postaje praksa da autori izbacuju albume nenadano, bez singlova, želeći da materijal na pravi način i u pravom trenutku obilježi vrijeme u kojem živimo i događaje kojima svjedočimo. I onda dobijemo albume koji zvuče kao slamka spasa ili svjetlo na kraju tunela.
Thelonious Monk - Palo Alto
Kada je 15-ogodišnji Danny Scher došao na ideju da u jesen 1968. godine organizira koncet Theloniousa Monka u tada rasno izrazito podjeljenom kalifornijskom mjestu Palo Altu, vjerojatno ni sam nije vjerovao da će uspjeti, a kamoli da će ( slučajno ) snimljeni koncert koji je desetljećima skupljao prašinu biti izdan 2020. godine.
Monk, pritisnut određenim financijskim teškoćama i ne baš na vrhuncu slave, te 1968 godine, prihvaća poziv mladog Schera i dolazi u Palo Alto sa svojim kvartetom da bi odsvirao jedan od onih "legendarnih" koncerata. Ideja je bila toliko suluda da su ljudi počeli kupovati karte tek kad su vidjeli Monka kako ulazi u grad. Koncert je održan u 2 poslijepodne da bi se Monk i i kvartet mogli na vrijeme vratiti u San Francisco na zakazani "gig" i osim po svirci benda u naponu snage ostat će zapamćen i po tome što je bar na jedno poslijepodne uspio premostiti nesuglasice između bijele i crne zajednice u Palo Altu.
Valentino Bošković - Velika praska
Dok užurbano teku pripreme za koncert na Vidovoj gori 2046. ( prema riječima organizatora, sve bi trebalo bit spremno u zadanom roku), Valentino Bošković nam uredno isporucuje singlove, prave male bisere, koje konačno imamo upakirane u formatu albuma, njihovog već treceg nakon Vssr ( 2014.) i Marsovske listine ( 2016.). "Velika praska" nastavlja utabanom stazom, velikim dijelom u plesnom tonu, a otvara je još jedan genijalni novi singl "Blojska rapsodija" koja u prvom.dijelu priziva Sugarhill gang i njihovu legendarnu "Rappers delight".
Za one koji još nisu upoznati s opusom Valentinota, od ostatka pjesama valjalo bi izdvojiti sve, jer jedino tako možemo razumjeti poslanicu koju nam šjor Bošković uredno šalje, nadamo se sve do koncerta koji dogodine obilježava -25 godina od održavanja. Do tada, skinite i slušajte novi album jer je "besplatan ka i cili svemir", a navodno će van i masline bolje rodit. Posebna novitada je to da će album uskoro izaći na vinilu, nosaču zvuka u obliku letećeg tanjura, a u izdanju diskografske kuće "Mudri brk".