StoryEditor
Rukomet20. godišnjica

Davor Dominiković prisjeća se čarobnog dana kada je u Metković stigao europski trofej: Ljudi su zbog nas blokirali cestu, a pehar smo razbili u disku

Piše Vedran Babić
29. travnja 2020. - 11:49
Denis Jerković/Arhiva/Hanza Media

Iako su prošla već dva desetljeća, Davor Dominiković sjeća se baš svakog detalja tog čarobnog dana u Flensburgu. Zapravo, te cijele čarobne sezone 1999/2000. koja je metkovskom rukometu donijela trofej Kupa EHF.

- Tek s ovim odmakom vidimo kakav smo rezultat napravili. Baš sam neki dan čitao listu najuspješnijih klubova u povijesti po EHF-u i taj mali Metković našao se na 55. mjestu. U samo tri godine osvojili smo Kup EHF-a, igrali finale istog natjecanja i onda četvrtfinale Lige prvaka protiv Portland San Antonija – rekao je u uvodu Dominiković koji je tada imao 22 godine. I podosta kose. Dakle, davno je to bilo.

Prisjetio se začetka stvaranja generacije koja će pokoriti Kup EHF-a, ali i koja će kasnijih sezona, dolascima Ivana Balića i Valtera Matoševića, postati jezgra hrvatske reprezentacije.

- Nakon dvije sezone u Zagrebu s kojim sam igrao dva finala Lige prvaka odlučio sam se vratiti u Metković jer se pod vodstvom Stipe Gabrića Jambe stvarala vrhunska momčad. Jambo je zaista bio najzaslužniji što se okupila takva ekipa. Stranci su bili samo Slovenac Pušnik, vrhunski mađarski pivot Zsigmond, Dario Jagić i Pero Metličić iz Splita. Svi ostali bili smo iz doline Neretve. Renato Sršen, Siniša Markota koji je iz Kaštela ali ga smatram Metkovcem, zatim Kaleb, Obrvan, Bjeliš, Medić, Jurković, dva Jerkovića (Dragan i Goran), Goluža i ja. Obrvan je na polusezoni 1999./2000. stigao kao trener-igrač umjesto Ilije Puljevića, a Mario Tomljanović nas je kondicijski fantastično spremio. „Pišali” smo krv, ali smo zato „letjeli” po terenu.

Te su sezone u Europi pod Metkovićem padali talijanska Rubiera, Bosna Visoko, Ciudad Real koji će kasnije poharati Stari kontinent, u polufinalu Slovenj Gradec, a onda je stiglo veliko finale s moćnim Flensburgom. Nakon prve utakmice na svom parketu Metković je imao prednost od dva gola (24:22) koju je trebalo obraniti.

- Kad smo polazili autobusom iz Metkovića za zračnu luku u Splitu davali smo izjave i Metličić je rekao neka Flensburg pobijedi dva razlike, a mi zabijemo gol više u gostima. Tako je i bilo! - nasmijao se Dominiković koji je tada čak i sjeo za volan autobusa!

- Haha, ma to je bilo samo nekoliko metara, zafrkancija. Inače, znam voziti autobus pa su imali povjerenja u mene!
U gradu na samom sjeveru Njemačke, na granici s Danskom, sve je bilo spremno za slavlje domaćina. Kao da su podcijenili Metkovce.

- Oni su u tom trenutku vodili u njemačkom prvenstvu, a igrali su još i finale Kupa Njemačke. Na kraju su izgubili sve! Šetajući gradom večer prije revanša vidjeli smo da pripremaju binu za njihovo slavlje, a autobus koji su poslali po nas u hotel bio je gradski. Sve nas je to dodatno motiviralo. Mi smo za njih kao klub bili nepoznanica, ali su nas zato dobro zapamtili.

Revanš je bio još dramatičniji od prve utakmice, pobjednik se odlučivao doslovno u zadnjim sekundama. Flensburg je u jednom trenutku vodio četiri razlike (20:16), Metković se vratio u igru, a gol za titulu postigao je baš Dominiković za smanjenje na 25:23 u pretposljednjoj minuti. Bio je to njegov osmi u susretu i najvažniji jer je Metkoviću od tog trenutka, zbog više golova u gostima, odgovarao bilo koji poraz od dva razlike.

- Početkom drugog poluvremena dobio sam drugo isključenje pa sam do kraja igrao samo napad. Bio sam jedini lijevi vanjski. „Ubijali” smo ih obranom 6-0 sa Sršenom i Bjelišem, a na golu je Dragan Jerković skinuo zadnje dvije lopte u svom „čunga-lunga” stilu. Obrana je iznijela dosta toga.

Nijemci su imali zadnji napad, čak i igrača više 15 sekundi do kraja, ali metkovsko je srce izdržalo.

- U Flensburgu su s nama bili Jambo, članovi uprave i navijači. Sjećam se da su automobilom iz Metkovića stigli gospodin Radić koji je bio vlasnik videoteke i poznati Hajdukov navijač iz Komina, Kairo. Navečer smo proslavili u restoranu jednog našeg čovjeka.

A sutradan diljem Dalmacije i, pogotovo u Metkoviću, šou.

- Sletjeli smo u Split i do Metkovića se vozili busom. Duž Jadranske magistrale kolone auta su vozile ispred i iza nas, a na Rogotinskom mostu nismo mogli dalje jer su ljudi blokirali cestu. Izašli smo i feštali s njima. Evo, sad se naježim kad se toga sjetim... Nekako smo došli do Metkovića, Sportske ulice i dvorane, a onda je Jagić iskočio iz busa na hrpu ljudi. Nevjerojatne scene.

Davora nije trebalo puno poticati, uspomene su same navirale.

- Dva dana kasnije išli smo na derbi Hajduk – Dinamo u Poljudu, ono kad je utakmica bila prekinuta zbog suzavca. Prije početka pozdravio nas je cijeli stadion, Torcida nas je pozvala ispod sjeverne tribine, zapjevali smo s njima... Još mjesec-dva nakon toga obilazili smo okolna sela u Metkoviću. Zvali su nas svukud, u Momiće, Mlinište, Bijeli Vir na jegulje, žabe...

Je li vam ostao dres, medalja, nekakva fizička uspomena s tog finala?

- Dres sam poklonio, medalju ne znam ni jesam li dobio, a pehar je bio rastavljen u disku u Metkoviću pa smo ga morali sastavljati, haha.

Uspomene su to koje ostaju za sva vremena.

- Koliko čujem, za nekoliko dana HRT će prikazati snimku tog finala pa će me djeca moći vidjeti s kosom i uvjeriti se da sam igrao i napad, haha – rekao je za kraj Dominiković, ponosan što je tih dana dao obol u stvaranju najvećeg metkovskog rukometnog uspjeha.

FINALE (Prva utakmica)

Metković Jambo – Flensburg 24:22 (13:10).
Metković, 22. travnja 2000. godine – Sportska dvorana. Prva utakmica finala EHF kupa.
Gledatelja 4000. 
Suci: Serbu i Dobre (obojica iz Rumunjske).

Metković Jambo: D. Jerković, Pušnik, Kaleb (2), Bjeliš, Goluža (4), Medić (2), Obrvan, Dominiković (5), Zsigmond (6), Metličić (5), Jagić, Markota.
Trener (i igrač): Ivica Obrvan.

Flensburg: Haagen, Holpert, Kjendalen (2), Hjermind (6), Hahn (1), Jorgensen (1), Christiansen (2), Fegter (1), Klimovec (2), Knorr, Lavrov (2), Berge (5).
Trener: Erik Veje Rasmussen.

FINALE (druga utakmica)

Flensburg - Metković Jambo 25:23 (12:12).
Flensburg, 29. travnja 2000. godine – Fördehalle. Uzvratni susret finala EHF kupa.
Gledatelja 4000. 
Suci: Litvinov i Huderko (obojica iz Rusije).

Flensburg: Haagen, Holpert, Kjendalen, Bjerre (4), Hjermind (4), Hahn (1), Jorgensen, Christiansen (4), Fegter, Klimovec (3), Knorr (4), Lavrov (4), Berge (1).
Trener: Erik Veje Rasmussen.

Metković Jambo: D. Jerković, Pušnik, Kaleb (3), Bjeliš (2), Goluža (1), Medić, Obrvan (2), Dominiković (8), Zsigmond (2), Markota, Sršen, Metličić (5).
Trener (i igrač): Ivica Obrvan.

PUT DO TITULE

1. kolo: Metković Jambo – Rubiera (Ita) 24:20, 22:19

2. kolo: Metković Jambo – Bosna Visoko (BiH) 22:23, 26:21

Četvrtfinale: Metković Jambo – Ciudad Real (Špa) 22:20, 28:29

Polufinale: Metković Jambo – Slovenj Gradec (Slo) 26:29, 24:19

Finale: Metković Jambo – Flensburg (Nje) 24:22, 23:25 (Metković je pobijedio zbog više golova u gostima)

#RK METKOVIĆ#DAVOR DOMINIKOVIĆ#KUP EHF-A

Izdvojeno

3. svibnja 2020. - 12:19