Ispao je Hajduk iz Europe, ali ponosno se „bijeli” vraćaju iz Istanbula, izgubili su, ali nisu pognuli glavu, dapače.
Na kraju su primili dva gola u finišu, ali dugo je Hajduk bio blizu podvigu na Bosporu. Baš blizu. Caktaš se dvaput primakao, dok je bilo 0:0.
Tako je to s Hajdukovim tužnim europskim epopejama od pamtivijeka. Budeš blizu, a tako daleko. Od St. Etiennea i Eindhovena, pa evo sve do Stambola grada i Galatasaraya.
Ostaje dobar dojam „bijelih” unatoč porazu, nešto kao zalog da nije sve tako crno ili sivo kako nam se često čini, nego može biti i bijelo.
Što nije zabio Mijo Caktaš, jest Younes Belhanda. I tu je bio kraj, Ryan Babel nije trebao kvariti konačan omjer.
Dotad, eh dotad... Ima za čim Hajduk žaliti. Dobro je Hajduk ušao u utakmicu, ajmo „bijeli”,...