StoryEditor

istine i lažiKad trikovi i poluinformacije postanu pravila: ovo je deset najčešćih ribolovnih zabluda

Piše Max Fishing
18. ožujka 2021. - 14:44
U tunolovu je zvuk brodskog motora okidač za hranjenjeMax Fishing

Ribolov je bez uvjerenja ribolovca u ispravnost vlastitih postupaka naprosto nezamisliv. Svaki ribolovac čvrsto vjeruje u lovnost i opravdanu funkcionalnost svakog, pa i najmanjeg dijela opreme, od perline do štapa. Isto tako vjeruje u sve svoje postupke, od odabira pozicije, preko izbora ješke, do optimalnih vremenskih uvjeta koje je odabrao za svoj ribolovni pohod.

I dobro je da je tako, jer drukčije ne bi imalo smisla. Ribolovac koji je nesiguran u svoj pribor ili ispravnost svojih postupaka radi greške, previše premišlja propuštajući tako prave trenutke za uživanje u ribolovu zbog koji se u ribolov ponajprije i odlazi.

I premda je samouvjerenost na ribolovnom planu više nego dobrodošla, mnogi, uključujući često i prokušane iskusne majstore udice, rade ozbiljne propuste i greške kojih, upravo zbog samouvjerenosti u ispravnost vlastitih odluka, najčešće nisu ni svjesni.

Nekada davno je netko rekao nešto neutemeljeno i to je na nekoj podsvjesnoj razini prihvaćeno kao pravilo bez ikakvoga preispitivanja, pa se uvuklo i ukorijenilo kao sveto pravilo kojeg se pod cijenu života valja držati. I kad se za neki od tih nelogičnih postupaka pokuša doznati razlog, odgovor je najčešće banalan i neargumentiran, gotovo uvijek dogmatski:

- Zato jer je to tako… Tako se to radi…

Tih grešaka i propusta ima cijela hrpa, no neke iskaču u prvi plan pa u nastavku donosimo deset najčešćih ribolovnih zabluda.

Prva: Više nema ribe

Jedna od najčešćih zabluda vezanih za izostanak ulova je mišljenje kako ribe u moru više nema. Nema je jer je prelovljena, nema je jer je otišla, nema je jer ju je kurenat odvukao, nema je jer se sad, ovog trena više ne hrani pa je otišla…

Sve su to stavovi i izjave koje potkrepljuju mišljenje kako ribe na mjestu na kojem se lovi uistinu nema. Da je to doista istina, riba se onda uopće ne bi mogla uloviti ni danas, ni sutra, ni bilo kojeg drugog dana.

Izostanak ulova ili griza se u pravilu tumači samo na načine koji isključuju mogućnost promjene toga stanja, odnosno, objašnjenja koja se daju uvijek su na neki način povezana s višom silom na koju nemamo utjecaj.

Premda se ribe često znaju ponašati ćudljivo, za što postoji cijeli niz opravdanih razloga koji direktno utječu na njihov metabolizam, a onda i na želju za hranjenjem, činjenica je da se u 90 posto takvih situacija ipak može isprovocirati riblji griz. Natjerati ribu da jede i da prihvati naješkanu udicu ili varalicu i kad je sita, mnogim je ribolovcima pravi izazov i u većini situacija ovisi upravo o spretnosti ribolovca.

image
Možda je dovoljno baciti pogled na sonder i ustanoviti da se riba digla

Često je dovoljno promijeniti predvez da bi se postigao željeni efekt. Duža prama, tanja struna, sitnija udica ili udica drugog tipa, malo svježija ješka, tek su neki detalji koji mogu doprinijeti provokativnosti sistema.

Naravno, postoje i pošte na kojima uistinu nema ribe, jer su devastirane grubim profesionalnim alatima poput povlačnih mreža, no na pozicijama na kojima inače ima riba i za koje se zna da su plodonosne, izostanak ulova često je vezan uz banalne razloge.

Uz već spomenute moguće promjene oko prezentacije ješke, možda je dovoljno popustiti sidreni konop desetak paši, promijeniti stranu braka ili baciti oko na sonder kako bi se ustanovilo kako se riba možda ne drži više dna ili dubine na kojoj smo do tog trenutka lovili.

Riba koja je tu svakog dana ne može tek tako otići, pa je uvijek potrebno preispitati vlastite resurse i pokušati ustanoviti postoji li nešto što nismo pokušali primijeniti. Tek nakon što se ispucaju baš sve mogućnosti, može se pogledati prema nebu i reći: - Danas nije moj dan…

Druga: Ništa bez tehnosfera

Tehnosfere su dvostrano probušene kuglice koje omogućuju rotaciju prami oko vlastite osi i oko osnove predveza. Koriste ih ponajprije natjecatelji u konstruiranju svojih predveza gdje su u nekim situacijama nezamjenjive. No, činjenica je da se neki predvezi konstruiraju s trostranim zogulinima, s perlama koje imaju poluzogulin, ili sa žičanim odstojnicima, odnosno s klasičnim kliznim odstojnicima…

Tehnosfere su u klasični ribolov ušle preko natjecateljskog i mnogi su ih ribolovci prihvatili kao nezamjenjivu nužnost. Ipak, u nekim situacijama, kakav je primjerice dubinski ribolov, primjena tehnosfera postaje upitna. Kratke debele prame, na još debljoj osnovi se ne mrse i ne suču i bez tehnosfera dok riba nesmiljeno grize i ujeda, tako da je spoj preko nekog prikladnog čvora ili spomenutih zogulina u tim situacijama možda puno primjenjiviji.

image
Tehnosfere imaju svojih prednosti

Naravno, natjecatelji koji uvijek love s tehnosferama, love s njima i kad love za svoj gušt tako da će oni uvijek zastupati potrebu za tehnosferama kao neizbježnom dijelu ribolovne opreme.

No, jedan barba koji lovi podlanice iz ruke na dubini od 60 metara s pramama promjera 0,50 milimetara što su za osnovu vezane klasičnim trostruko provučenim mrtvim čvorom, sigurno nema potrebe za tehnosferama.

Ako ste ribolovac koji voli pratiti trendove i znate iskoristiti prednost koju nude tehnosfere poput, primjerice, brze zamjene prame bez mijenjanja kompletnog predveza, tada da, tehnosfera je za vas dio pribora bez kojega ne trebate ni pomišljati poći u ribolov. No, ako vam je tehnosfera samo izlet u suvremene ribolovne vode, tada ih možete imati, ali isto tako možete i bez njih.

Treća: Najbolji čvor

Gdje god postoji potreba za spajanjem strune s nekim ribolovnim elementom ili pak s drugom strunom, tu je čvor. Koji će se čvor iskoristiti, ponajprije zavisi od situacije, predmeta koji se vezuje, promjera i vrste korištene strune. Svaki ribolovac ima svoju garnituru omiljenih čvorova za koje će životom jamčiti da su najbolji na svijetu i da nijedan drugi čvor ne može konkurirati upravo tome čvoru koji on koristi.

Tako je relativno donedavno većini naših ribolovaca kultni FG čvor bio potpuna nepoznanica, no pojavom rotto-knottera, bobina za vezivanje takvih i sličnih čvorova gotovo neophodnog pomagala, u prvi su plan skočili čvorovi koji se sastoje od jako puno uredno posloženih namotaja.

Među njima je, naravno, i FG čvor za koji mnogi misle da je daleko najbolji i najkvalitetniji čvor koji se u svijetu čvorova ikada pojavio. Bilo bi jako glupo reći da FG čvor nije dobar ili raspravljati o njegovoj nosivosti, svrsishodnosti ili opravdanosti primjene, no isto bi tako bilo jednako glupo tvrditi da je to jedini pouzdani čvor za spoj dvaju struna.

Postoji cijeli niz drugih čvorova čija je nosivost, pod uvjetom ispravnog vezivanja, jednaka nosivosti FG čvora, a koji su u nekim drugim situacijama možda primjenjiviji ili naprosto jednostavniji, lakši i brži za vezivanje, a time u danom trenutku i bolji od bilo kojeg drugog čvora.

image
Najbolji je čvor onaj koji vas neće izdati

Najbolji je čvor onaj koji vas neće izdati, a koji će u potpunosti odraditi svoju ulogu. Hoće li to biti FG čvor ili možda Uni-to-uni, leži na vama. Možemo pričati o tome koji vam je čvor najdraži, ali pričati o nekom čvoru kao najboljem je samo vrlo uopćeno generaliziranje.

Najbolji čvor je upravo onaj kojeg ste uspjeli lako i kvalitetno vezati i koji će s lakoćom podnijeti sva povjerena mu naprezanja bez dodatnog opterećenja ostatka pribora ili narušavanja prezentacije ješke. Primjerice, udica se može vezati na raznorazne načine, no sneeling a hook je jedan od najurednijih i najpouzdanijih čvorova za vezivanje udica. Naravno, ako udica ima pločicu, jer ako ima oko… Da, mislim da ste shvatili…

Četvrta: Fluorocarbon je nužan

Fluorokarbonska je struna nakon potapanja pod more gotovo nevidljiva, zbog čega je predvez bez fluorocarbona potpuno promašen dio pribora, zabluda je koja prati mit o fluorocarbonskim strunama.

Fluorocarbon je s tehničke strane gledano struna koja značajno olakšava ribolov i mnoge su ribolovne tehnike nezamislive bez korištenja te čarobne strune, no isto je tako mnoštvo tehnika i situacija u kojima fluorocarbon nema baš nikakvu prednost u odnosu na klasični monofil.

Tako se, primjerice, u noćnom ribolovu, još ako je noć bez mjeseca, teško može naći razlog zbog kojeg bi se predvez naoružao fluorokarbonskim pramama. Naravno, možemo uvijek pričati o krutosti, žilavosti i podatnosti strune, no to su karakteristike koje nalazimo i kod monofilnih struna. Slična je situacija i u zamućenom moru na riječnim ušćima ili u moru nakon obilne kiše.

Osim toga, u nekim tehnikama prozirnost i promjer strune ne igraju baš nikakvu ulogu, kakav je slučaj, primjerice, s teškom panulom za zubaca. Naime, zubatac je potpuno neosjetljiv na promjer i prozirnost strune čemu u prilog idu i poznati doppia lenza predvezi, sastavljeni od udvojene monofilne strune koja upravo zbog uduplavanja lakše bježi pod zubom zubaca.

image
Ljubitelji tradicionalnog ribolova iz ruke obožavaju monofile

Strijelka, koja je lovac prvog reda i koja ima izuzetno dobar vid, lovi se s predvezima od sajle koji očito nisu nikakva prepreka. Hoće li fluorocarbonska struna biti presudna u potpuno bistrom moru u trenucima kada riba teško prima ponuđenu ješku, nije uopće sporno. No, na pitanje je li njegova opravdanost jednako jaka i na dubini od osamdeset metara kada su u igri promjeri od 0,60- 0,80 milimetara, teško je decidirano odgovoriti.

Riba se lovila i prije otkrića fluorocarbona i lovit će se i dalje, jer ribu lovi ribar, a ne pribor, reći će mnogi iskusni ribari Jadrana.

Peta: Upredenica mi ne treba

Otkriće upredenih struna pomaklo je mnoge do tada utvrđene granice i standarde na sasvim nove razine. Gotovo dvostruko veća nosivost u odnosu na monofilne strune istoga promjera smanjila je ukupan volumen namotaja na kalemima, što je preko noći smanjilo gabarite ogromnih multiplikatora.

Zbog njene neistezljivosti, griz ribe može se osjetiti i na ogromnim dubinama jednako jasno kao i na sasvim plitkim poštama, što u trenu ruši priču koja tvrdi da je svaka struna samo struna, bez obzira kako se zvala i kako je proizveli.

Pobornici tradicionalnog ribolova iz ruke, naravno, favoriziraju monofilne strune, i to ponajprije zato jer se manje mrse. Loviti iz ruke upredenicom i sebi dozvoliti da se u jednom trenutku pod nogama nađe 60-70 metara tanke strune koja se može nerazmrsivo zamrsiti već pri slabijem naletu vjetra, luksuz je koji nijedan ribolovac sebi ne može dopustiti.

Upredenica je kao struna upravo savršena za mnoge tehnike poput, primjerice, lova klasičnom kančanicom iz barke dok je u nekim drugim tehnikama, poput lova lakom panulom plave ribe, monofil zbog svoje istezljivosti puno praktičniji, jer ona kompenzira sve grube udarce zakačene ribe.

image
Upredenica je struna bez koje se neke tehnike ne mogu ni zamisliti

Ukratko, svaka tehnika ima svoja pravila i kruto se držati jednog pravila koje možda i nije primjenjivo na sve tehnike, stav je koji ni približno nije optimalan. Također, odbiti nešto u čemu se nismo ni okušali, a što je najčešći slučaj kada je u pitanju odbijanje uprednice kao alata, neprihvatljiv je stav svojstven ponajprije razmaženoj djeci, a ne ribarima.

Šesta: Brodski motor plaši ribu

Zvuk se pod morskom površinom širi oko 40 puta brže nego zrakom, što je naprosto fizikalno svojstvo vode, a što znači da se ni vodeni organizmi s tom činjenicom ne susreću ovoga trena već su s njom oduvijek, od svog nastanka. Tko god je imao priliku zaroniti, nije mogao ne čuti ogromnu buku, koja našim tvrdim ušima, za razliku od osjetljivih ribljih zvučnih receptora, i nije možda toliko ogromna.

Ribe čuju sve što se pod morem događa i to puno jasnije i više nego mi, a što uključuje i rad brodskih motora koji je nažalost svakodnevica. Budući da je malo mjesta na kojima taj zvuk nije konstantno prisutan, u najvećem broju slučajeva riba na njega uopće ne reagira, doživljavajući ga jednako kao što i mi doživljavamo zvuk automobila na cesti.

Trgnut ćemo se jedino ako kraj nas prođe kakav moped s posebno glasnim auspuhom, dok ćemo većinu drugih automobila ignorirati. Upravo će tako reagirati i riba. Ako je more pod barkom plitko, ili ako je riba pod barkom plitko, naglo paljenje motora može trgnuti ribu, ali je ne bi trebalo uplašiti. Dapače, u nekim situacijama taj zvuk može imati i privlačnu moć.

Tako, primjerice, u lovu tuna, kada je riba neodlučna, paljenje motora je može aktivirati. Većina autoriteta slaže se oko toga da zvuk aktiviranja brodskog motora u tom trenutku tunama nalikuje na zvuk brodskih motora plivarica koje izvlače ili prekrcavaju sitnu plavu ribu, a što je isto kao i zvono na vratima menze koje oglašava da je menza upravo otvorena.

image
U većini slučajeva brodski motori ne smetaju ribi

Sedma: Samo crvene olovnice love

Riblji je vid uglavnom neistraženo područje. Dobar dio toga je otkriven, ali način na koji ribe percipiraju svoju okolinu ili kako vide boje, nije u potpunosti istražen. Pretpostavka je da našem oku vidljivi dio spektra sunčevog svjetla ne mora biti jednako vidljiv i ribljem oku. Činjenica je da se 50 posto sunčeve svjetlosti u dodiru s morskom površinom odbije. Ostatak koji prodre pod površinu ima ograničen domet, jer se more ponaša kao svjetlosni filter.

Najkraći domet ima crveni spektar koji se gasi već nakon desetak metara dubine. Sljedeći je narančasti koji prodire do dvadesetak metara, a za njim je žuti koji je vidljiv do 35 metra dubine. Do 45 metara se vidi zeleni spektar, plavi od nekih 90 do 100 metara, nakon čega sve postaje jednolično sivo. U skladu s tim je logično pitanje smisla korištenja obojanih olovnica.

Ipak, činjenica je da mnoge ribe pozitivno reagiraju na neke boje olovnica. Tako, primjerice, na crvene olovnice bez obzira na dubinu najbolje reagiraju arbuni, dok na crno obojane olovnice najbolje reagiraju kantari. Naravno, to samo potvrđuje činjenicu da o ribljem vidu znamo jako malo.

Isto tako, mnogi ribolovci dvoje oko toga mora li olovnica uopće biti vidljiva i svojom pojavom privlačiti pažnju ribe, ili pak biti što je moguće manje vidljiva kako ni na koji način ne bi utjecala na riblje ponašanje.

Ipak, praksa je pokazala da se u lovu klasičnom kančanicom puno bolji rezultati postižu ako se ribama pažnja privuče na bilo koji način, što znači da i kontrastno obojane olovnice imaju svoju ne malu ulogu u tome. A je li lovnija boja crvena, žuta ili narančasta, zavisi ponajprije od terena i lovine.

image
Kontrastno obojane olovnice svakako privlače pažnju

Osma: Štap mora biti dug

Dužina štapa je tek jedna od karakteristika koje određuju njegovu namjenu i svojstva. Tvrditi da je lakše loviti dugim štapovima jednako je neutemeljeno kao i tvrditi da je lakše loviti kratkim štapovima. Dužina štapa vezana je uz određene tehnike i ribolovne pristupe, s tim da je u nekim situacijama praktičnije koristiti kraći, a u nekim situacijama duži štap.

Tako su, primjerice, za lov klasičnom kančanicom na dubinama do 60 metara najprimereniji štapovi dugi 3,6 do 4,2 metra s izmjenjivim utičnim višebojnim vrhovima, dok su za lov na većim dubinama primjereniji nešto kraći modeli. Za lov tehnikama kakve su inchiku, kabura ili vertical jigging, najprimjereniji su kratko štapovi dugi od 1,7 do 2,1 metra.

Velika prednost u lovu s dugim štapovima je lakše rukovanje s dugim predvezima kao i to što se mogu ostvariti veliki pomaci u kontriranju ili premještanju sistema zbog velikog kraka koji pruža dužina takvog štapa, a zbog čega su takvi modeli posebno popularni u natjecateljskom ribolovu.

Ipak, to definitivno nije dovoljan razlog zbog kojeg bi ih stavili na prvo mjesto u izboru štapa za ribolov na moru. Štap mora biti dug onoliko koliko korištena tehnika, lovna dubina, očekivana lovina i prateći pribor to zahtijevaju.

image
Dugi štapovi su u natjecateljskom ribolovu imperativ

Deveta: Najbolje udice

Često se može čuti kako tvrdnja kako su neke udice definitivno najbolje i da jedino one nešto vrijede. No, dovoljno je pogledati paletu proizvoda bilo kojeg brenda koji proizvodi udice ili naprosto zid sa udicama u najbližem ribomaterijalu da bi se vidjelo mnoštvo različitih oblika i veličina. Svaki od tih oblika namijenjen je određenoj lovini i određenoj tehnici.

No, budući da najveći broj udičara lovi kančanicom arbuna i fratra, za njih je u najvećem broju slučajeva najbolja udica na svijetu definitivno klasična arbedeen udica ili barem njene izvedenice.

Naime, svojevremeno je upravo ta udica bila najdostupnija na našem tržištu te kao takva i najkorištenija zbog čega i jest izvukla najviše ribe. Tom analogijom ona je najbolja udica na svijetu. Međutim, u međuvremenu su se pojavili brojni novi modeli udica, kao i brojne nove ribolovne tehnike koje između ostaloga zahtijevaju i specifičan oblik udice, tako da se ne može isključivo govoriti o bilo kojem tipu udice kao o najboljoj udici.

Mnogi ribolovci budu često zavarani cijenom pa se uz geslo neka krepa škrtost odlučuju za kupovinu skupljih modela čija je visoka cijena najčešće samo posljedica visoke marže.

Stoga, u skladu sa svim rečenim, možemo samo parafrazirati svima znanu staru izreku i reći - najbolja udica je samo nova udica.

image
Kristalke se najčešće koriste za natjecateljski lov sitne ribe

Deseta: Neće mene nesreća

Samouvjerenost je dobra i bez nje se često ne bi izvelo ni pola stvari koje zahtijevaju malo dublje promišljanje. No, uz samouvjerenost je uvijek dobro imati i dobru dozu realiteta, odnosno izračuna svih mogućih završetaka bilo kakvog posla, pa tako i ribolovnih pohoda.

Često se dogodi da se na moru vrlo opasne i pogibeljne situacije sretno okončaju nakon čega dio tih sretnika nastavlja kroz život ići s idejom netko gore misli na mene, te se bez puno razmišljanja upušta u naredne rizične poduhvate.

Ideja o imunosti na nesreće i nezgode je poprilično djetinjast stav u koji, na žalost, mnogi ribolovci bezrezervno vjeruju. Dovoljno je pogledati crnu statistiku koja nesmiljeno govori o nesrećama na moru da bi se vidjelo kako nitko nije nedodirljiv kad je u pitanju nesreća na moru.

Dovoljan je ubod otrovne ribe, nesiguran korak od krme prema pramcu, slobodna udica koja pleše na parangalu, klizava paluba, malo više sunca bez tende ili kape, da se ne spominju neverini, bure, nasukavanja i raznorazne havarije koje obične ribolovne đite pretvaraju u kobne tragedije.

Ribolovac na moru mora biti svjestan svih mogućih najgorih scenarija i biti spreman izaći na kraj i s najgorim zamislivim ishodima da bi mogao uistinu opušteno uživati u ribolovu. Samo onaj tko poznaje opasnost može joj se smijati u lice.

Ne postoje ribolovci imuni na nesreće i stoga se ova zabluda, premda na zadnjem mjestu u našoj priči, definitivno može proglasiti najvećom zabludom koja prati ribolov.

I premda ih je ovdje tek deset, istina je da zabluda ima puno više. Stoga kad se sljedeći puta nađete pred nekim naizgled nerješivim problemom, zapitajte se jesu li rješenja koja ste pokušali primijeniti možda od onih koja se primjenjuju samo zato što se to tako obično radi.

Postoji li možda mogućnost da niste pokušali baš sve što bi se moglo poduzeti zaobilazeći klišeje i uobičajene postupke. Možda vam jedno od tih rješenja koja odskaču od zabluda na kraju donese ribu života ili barem malo više gušta.

image
Čak i ovako male udice mogu naći svoje mjesto između samouvjerenosti i neopreza
27. srpanj 2021 02:49