StoryEditor

jadranski velikaniBig game i goleme tune ne moraju biti jedini koji daju neponovljivu porciju adrenalina. Pogledajte ove impresivne ‘mrcine‘, učimo vas kako ih uloviti

Piše Boris Bulić
15. travnja 2021. - 15:14
Ulov kapitalnog zubaca izniman je guštBoris Bulić

U skladu s generalnim projektom zaštite na planetarnoj razini, tuna je i u našem moru zaštićena vrsta. Smiju je loviti samo natjecatelji na natjecanjima u okvirima zakonski propisanih kvota te pojedinci, ali samo uz posebne sportsko-ribolovne dozvole za lov velike ribe.

S tim da ovi posljednji u lovu smiju otkupom zadržati isključivo jedan primjerak godišnje, uz obveznu prijavu najbližem institutu koji ulov evidentira i uzima DNK ulovljene tune. Svi primjerci ulovljeni izvan tih okvira moraju biti neozlijeđeni i vraćeni u more po sistemu i pravilima C&R.

RUPE U ZAKONU

No, prije svega bi trebalo definirati pojam velike ribe i lova na veliku ribu, jer je naš zakon tu pomalo nejasan. Tako Zakon o morskom ribarstvu kaže da je lov na veliku ribu vrsta ribolova koja se obavlja iz plovila u pokretu (trolling), iz plovila koje pluta ili je usidreno (jigging), a obavlja se posebnim ribolovnim alatom za lov na veliku ribu uz prihranjivanje (brumanje) ili bez, dok je alat za lov na veliku ribu sustav koji sačinjavaju ribolovni štap i rola, od kojeg svaki dio sustava ima nosivost od 13,446 kilograma (30 lb) ili više.

Drifting se, kao što vidimo nigdje ne spominje, a ni ribolov iz ruke, što su svakako velike ribolovne rupe u tom zakonu, dok je ovih posljednjih 30 libri uistinu neugodan detalj. Naime, tko god je pokušao loviti gofa panulom na klasičan način, ili primjerice jigati s velikim jigovima, jako dobro zna da je pribor od 30 libri nekakva donja granica nosivosti.

Na kraju krajeva, malo jača stacionarka namotana upredenicom na klasičnom jiggerskom štapu uglavnom ima više od 30 libri, što vlasnika takvog pribora još prije isplovljavanja stavlja u prekršaj, a o izboru udica za takav ribolov da i ne pričamo.

Činjenica da se pojam plavoperajna tuna odnosi na tri vrste tuna, i to na južnu plavoperajnu tunu (Thunnus maccoyii), pacifičku plavoperajnu tunu (Thunnus orientalis) i atlantsku plavoperajnu tunu (Thunnus thynnus) ne treba zbunjivati nikoga, jer se ionako ta naša tuna u zakonu pojavljuje malo pod nazivom plavoperajna, malo pod nazivom atlantska.

image
Osim u iznimnim situacijama, zakačene se tune moraju osoboditi

No, kad bi pokušali o tome na ovakav način razgovarati s nekim tko je zadužen za tumačenje zakona, taj bi vam rekao da je to samo laička interpretacija i da se jako dobro zna da se pod pojmom velika riba u našem moru misli na plavoperajnu tunu (Thunnus thynnus), igluna (Xiphias gladius) i iglana (Tetrapturus belone). I da se te tri vrste bez adekvatne dozvole jednostavno ne smiju loviti. Pa čemu se onda u ribomaterijalima prodaje onoliko pribora za lov velike ribe, pitanje je koje se samo od sebe nameće?

VELIKE RIBE

Srećom, u našem moru osim tune, igluna i iglana žive i druge velike ribe. Naravno, sad se ovdje može postaviti pitanje što bi se trebalo uopće smatrati velikom ribom? Premda se špar od četrdesetak dekagrama može smatrati kapitalcem za svoju vrstu, špara ipak ne možemo smatrati velikom ribom.

No, zato su tu srećom gofovi, zubaci, zubaci krunaši, lucevi, albakori, lampuge, lice, palamide, ogromne kirnje, veliki rombovi, široki golubovi… Brojne su vrste koje se zbog svojih dimenzija mogu nazvati velikima, a da se pritom ni zakon ni njegovi interpretatori ne nađu povrijeđenima.

Naravno, te se ribe ne mogu loviti laganim i finim priborom, oko čega se interpretatori mogu znojiti, no dok očigledno ne lovite onu famoznu zaštićenu veliku trojku, možete se u potpunom miru prepustiti užitku lova velike ribe koja se, eto čuda, ipak ne nalazi na listi ograničenja.

Ove se velike ribe mogu loviti na više načina i s više tehnika, od kojih su najatraktivnije inchiku i kabura, panula sa svim svojim varijacijama, klasični drifting, jigging i naravno, standardna teška kančanica.

OSNOVNI PRIBOR

O lovu inchiku tehnikom je pisano već jako puno tako da nema potrebe za potankim opisivanjem svih detalja. U ovoj je tehnici najvažnije uskladiti težinu varalice s ostatkom pribora i dubinom na kojoj se lovi. Tako bi, primjerice, bilo nelogično koristiti inchiku varalicu od 60 grama na dubini od 120 metara, čak i u uvjetima iznimno laganog kurenta.

image
Inchiku na velikim dubinama može donijeti i ovakve ulove

Štap bi za lov ovom tehnikom trebao biti dovoljno snažan da može odraditi kontriranje preko teške varalice, a onda i zamaranje zakačene ribe, s tim da bi istovremeno trebao biti i dovoljno osjetljiv za detektiranje griza. Najnovije generacije štapova namijenjenih jigerskim tehnikama objedinjuju ova svojstva poprilično pomičući dosadašnje standarde.

Rasprave koje se uvijek vode i koje će se vjerojatno uvijek voditi su vezane uz dilemu oko izbora strojnog pogona, naravno, ne samo za inchiku već općenito za sve oblike teškog ribolova.

Multiplikatori provjereno i nebrojeno puta dokazano imaju snažniji prijenos, pri čemu je sila naprezanja strune na osovinu direktna pod kutom od 90 stupnjeva, s tim da osovina kalema ima oslonac u ležajevima smještenima na obje krajnje točke.

Stacionarne role u pravilu imaju manju snagu zbog posrednog namotavanja strune preko rolera. Sila naprezanja kojoj je izložena glavna osovina dolazi preko ramena koje je i samo izloženo i radijalnom i aksijalnom naprezanju.

Ovdje se javlja problem, jer se posljednji ležaj na centralnoj osovini nalazi na izlazu iz kućišta tako da dio osovine na kojem je kalem i gornja kočnica nema nikakav krajnji oslonac. Premda se to rješava pomnim odabirom materijala od kojih se izrađuju ovi dijelovi rola i unaprijeđenim prijenosom, to je ipak i dalje najslabija točka u usporedbi s multiplikatorima.

Ipak, mnogi ribolovci u ovakvom ribolovu i dalje koriste stacionarne role, dijelom zbog navike, a dijelom zbog lakšeg rukovanja. Naime, u lovu s multiplikatorima, multiplikator se uvijek nalazi s gornje strane štapa tako da je uz namotavanje strune drugom rukom potrebno i održavati štap u tom položaju, dok je u lovu sa stacionarnim rolama, rola smještena s donje strane tako da štap nije potrebno dodatno održavati u tom položaju jer se za to brine gravitacija.

Struna je obvezno upredenica nosivošću prilagođena težini varalice i očekivanoj lovini, rijetko kad tanja od 0,25 milimetara, odnosno ispod 50 lbs, dok je fluorokarbonski predvez najčešće promjera od 0,40 do 0,80 milimetara, sve u zavisnosti od težine inchiku jiga i očekivane lovine.

OD TENYE DO VATRENE KUGLE

I premda se, pogotovo na srednjem Jadranu, inchiku tehnika najčešće vezuje uz škarpine i zubace krunaše, na inchiku se mogu uloviti gotovo sve pridnene vrste ribe, pri čemu u zavisnosti od terena mogu biti ili pristojne, ili pak kapitalne veličine.

Tako se na inchiku sasvim uspješno, uz spomenute škarpine i zubace krunaše, love i zubaci, pagari i kirnje.

image
Kirnja nikada ne izlazi iz mora na lakši način

Inchiku sistem, premda je izvorno riječ o varaličarskoj tehnici, ipak je dobro naješkati kako bi se lakše privukla lovina. Pritom ne treba škrtariti na ješki, već se treba rukovoditi jednostavnom računicom prema kojoj će riba privučena inchiku varalicom vjerojatno imati usta dovoljno velika da proguta i jig.

Mnogi ribolovci prevezuju udice i formiraju duže prame koje vire iza silikonske suknjice, čime ostavljaju dovoljno prostora za bogato ješkanje, a time i za kapitalniji ulov.

A ješkati se može svim i svačim, od trakica liganja i sipa, preko silikonskim koncem uvezanih sendvič-montaža do ribljih fileta i rakova.

A na isti način kao i inchiku, može se povlačiti i kabura, s tim da valja naglasiti kako su ulovi ostvareni kliznim kabura sistemima ukupnim brojem ulovljenih primjeraka jači, ali veličinom pojedinačnih primjeraka ipak nešto slabiji. Naravno, osim inchiku i kabura varalicama, na ovaj se način može loviti i sa svim srodnim ili sličnim verzijama, od tenye do fireball sistema.

JIGERSKI GUŠTI

Vertical jigging je kao relativno nova tehnika na našem moru brzo stekao poklonike koji su izvorni oblik animiranja varalica prilagodili našim ribama i uvjetima. Naravno, oprema za ovakav ribolov mora biti pomno odabrana i posložena, jer ova tehnika ne trpi nikakve slabe točke i karike.

A sama je tehnika zapravo jednostavna. Nakon što metalna varalica dospije u lovnu zonu, skokovitim se trzanjem uz povremen zastoje i propadanja povlači prema površini pokušavajući tako isprovocirati napad predatora.

U vertical jiggingu, koji je kao jigerska tehnika prvi zakucao na naša vrata, prvi je na meti bio gof, a odmah za njim i zubatac. No, s razvojem tehnologije pojavile su se nove varalice i varijacije na samu tehniku, poput slow pitcha ili light jigginga, što je omogućilo ne tako naporan i zahtjevan tempo kakav vertical jigging nameće u samome startu.

image
Shore jigging može isto donijeti velike glave

Tako neke varalice, poput Octo-pusa kojeg potpisuje SavageGear, omogućuju znatno sporiji rad s jednako, ako ne i više provokativnim efektom. Zahvaljujući tome, ovim se tehnikama mogu pretražiti i vrlo zahtjevi tereni na kojima se klasičnim jigovima namijenjenima vertical jiggingu ne može loviti.

Tako su se na meti jigera na našem moru našle i kapitalne kirnje koje se mahom love upravo spomenutim Octopusom.

A za one koji vole ekstremne oblike ovog ribolova, uvijek na raspolaganju stoji shore jigging velike ribe, koji je na južnom Jadranu čije obale omogućuju ovakav pristup sve popularniji. Da ne bi bilo zabune, varalice su u ovoj obalnoj varijaciji jigovi od dvjesto grama, a lovna zona tereni poput Konavoskih stijena. Lovina su, kao što se i očekuje, veliki zubaci, kirnje i pagari.

GREBANJE PO DNU

Panula je mnogim ribolovcima jedna od najdražih ribolovnih tehnika. Svojom konstrukcijom, ovaj je ribolovni alat vrlo selektivan, jer veličina udica limitira veličinu ulova, tako da se nedorasle i općenito male ribe zapravo i ne mogu zakačiti osim pukim slučajem, dok se povlačenjem u strogo određenoj zoni ciljano biraju i riblje vrste.

Kao i u brojnim drugim ribolovnim tehnikama, i ovdje postoje dva osnovna načina lova, iz ruke i pomoću štapa. Pojedini panulaši biraju lov iz ruke, jer im je to veći gušt, dok istovremeno neka konstrukcijska rješenja, kakvo je primjerice viška panula, zbog integriranih olovnica onemogućuje korištenje štapa. Drugi, pak, biraju štap kao osnovni alat, a ješku potapaju pomoću većih i koncentriranih olovnih otežanja, bilo u obliku downriggera, bouncera ili klasične kuglaste olovnice.

Posebno je zanimljiva verzija s gvardijanom na kraju osnovne strune, dok se metar do metar i pol iznad gvardijana, najčešće spojen preko trostranog zogulina, odvaja predvez dužine do 12 metara. U toj se verziji gvardijan cijelo vrijeme vuče po dnu, dok se lignja ili sipa na kraju predveza polako vuku u tragu što ga gvardijan stvara. Naravno, ovakav je način lova moguć isključivo na dubokim ravnim terenima bez zadjeva kakvi su česti na južnom dijelu Jadrana.

Glavna krupnija lovina na našem moru ovom tehnikom su zubatac i gof, no oni koji znaju gdje treba tražiti na meti imaju i kirnju. Panula za zubaca se u pravilu vuče u pridnenom sloju mora prateći termoklinu, što uz suvremenu elektronsku podršku ni početnicima ne bi trebao biti problem.

image
Carevi ulovljeni grebanjem po dnu

A tamo gdje prestaje lovna zona zubaca, u dijelu mora koji napušta uzobalni litoralni spust, počinje carstvo gofa.

Bez obzira koga od ta dva predatora lovili i ulovili, užitak je uvijek vrhunski. Važno je samo da brzina plovila ne prelazi 2,2 milje i da je odabrani pribor dorastao izazovu.

Druga verzija panule koja može pružiti užitak ravan užitku big game fishinga je površinska panula u kojoj su na meti ponajprije luc, palamida, lampuga i albakor. Kod ove panule se rijetko koristi živa ješka, jer su brzine povlačenje u principu od 4 do 7 milja, što ni jedna živa ješka ne može izdržati duže vrijeme. Teaseri, veliki wobbleri, popperi, bait-stick, cedar-plug i cona-head varalice su osnovni alati u lovu ovih predatora.

BEZ POPUŠTANJA

U ovom je lovu važno ispravno odraditi zamaranje, jer će sve ove ribe iskoristiti svako, pa i najmanje popuštanje strune kako bi snažno otresle glavom, a u slučaju da udice nisu dobro zakačene može doći do trenutačnoga gubitka lovine. Zato se u ovakvom lovu u trenutku kačenje brod ne zaustavlja, već se vožnja nastavlja. Istina, pod nešto manjim gasom, ali dovoljno jakim da se struna održi napetom i kad ribolovac posustane.

U verziji u kojoj se brod zaustavlja, ribolovac mora imati kompletnu borbu pod potpunom kontrolom, što je naravno dodatni izazov koji samo podiže adrenalin.

BORBENE LICE

Jedna od lovina koja se lovi kombinacijom teške i pučinske panule je lica koja se u proljeće, ali i jesen približava obali kada se lovi u gornjem sloju mora. Predvez za licu se slaže kao i za zubaca, s tim da je relativno lagano otežanje koncentrirano u jednoj točki, minimalno desetak metara daleko od predveza, tako da ješka, najčešće iglica ili varalica, lovi na dva do tri metra ispod površine pri brzini povlačenja između dvije i tri milje.

image
Ulov ogromne lice san je svakog ribolovca

A budući da se lov odvija relativno blizu obale, važno je u trenutku kačenja plovilo okrenuti od obale, kako bi se ribi onemogućilo bilo kakvo kalkuliranje sa zaprekama. Naime, lica će se bez oklijevanja zaletjeti glavom u dno kako bi se oslobodila udica. Naravno, i u ovom slučaju je potreban jak pribor koji može parirati lovcu kakav je lica.

TEŠKA KANČANICA

Jedan od posebnih ribolovnih izazova koji prakticira jako malo ribolovaca, a koji može pružiti izniman ribolovni doživljaj, lov je teškom kančanicom na većim dubinama. Predvez za ovu kančanicu slaže se na isti način kao i predvez za klasičnu kančanicu, s tim da su svi elementi dimenzijama daleko iznad klasičnih. Osnova je promjera barem milimetar, dok su prame od 0,60 do 0,90 milimetara. Udice su također velike, širine luka iznad 20 milimetara.

Konstrukcija predveza za ovakav lov pretpostavlja do dvije fiksne prame duge do tridesetak centimetara ili, ako je u igri samo jedna prama, kliznu montažu, poput one kod klasičnih fermi.

Ješka je u pravilu velika, po mogućnosti živa. To može biti šarun, bukva, batoglavac, ali i mušun, sipa ili manja hobotnica, jer su na meti ovakvog ribolova ponajprije kirnje, veliki listovi, golubovi i kapitalni ugori.

Pribor se spušta ispod barke dok olovnica ne dotakne dno, nakon čega se štap ostavlja u nosaču čekajući griz. U trenutku kad riba prihvati ponuđenu ješku treba reagirati što je moguće prije, pogotovo ako lovimo na terenu od kirnje, ne dopuštajući joj tako zavlačenje u procjepe i labirinte.

Za većinu spomenutih tehnika, a posebno za ovu, borbeni je pojas nešto bez čega se ribolovni užitak može lako pretvoriti u žuljevima i ogrebotinama uništen doživljaj.

A kada nasučete nešto s ovog skromnog popisa riba, ustanovit ćete da užitak big game fishinga nipošto nije ekskluziva vezana isključivo uz onu famoznu trojku i ribolovnu elitu, već da je taj užitak zahvaljujući ostalim velikim ribama itekako dostupan baš svima.

FOTOGRAFIJE IMPRESIVNIH ULOVA POGLEDAJTE U NAŠOJ GALERIJI

29. srpanj 2021 06:47