StoryEditor

Dino BajloUspješni zadarski ribolovac podijelio je s nama svoja bogata iskustva: Otkako lovim ovakvom opremom, broj grizeva se utrostručio...

Piše Dino Bajlo
22. ožujka 2021. - 08:11
Još jedan selfie, samo ovaj put s gofom

Uvijek nas raduje kad naiđemo na uspješnog ribolovca koji smatra da more nije samo njegovo i nije od onih koji misle da njihove ribe neće nitko drugi uloviti. Jedan od takvih koji, iz čiste ljubavi prema ribolovu i moru, ne žele ništa kriti, Zadranin je Dino Bajlo, koji je odlučio svoja iskustva podijeliti s nama, pa ih donosimo onako kako nam ih je i prenio:

Brojne su definicije ribolova, no za mene je to čista ljubav koja se grije na ovisnosti o adrenalinu. A kako drukčije opisati i definirati tu zaluđenost svih uzrasta koja je i mene zaludila prije više od 30 godina? Tada sam, još kao sasvim mali, s ocem uživao poći na feral i osti. Bio sam, naravno, na veslima, škiljeći u sitnim noćnim satima, jer se najbolji bokun uvijek uža uloviti pred samu zoru. Trebalo je to izdržati… Zimi smo se vozili s Tomosom 4 i po cijeli sat do pozicije, ali tako je to počelo.

Poslije sam se često priključivao posadi svojeg dobrog, danas, nažalost, pokojnog tetka Šime, koji mi je i dandanas ostao u sjećanju kao majstor i pravi stari morski vuk.

Naravno, od tetka sam, sve do njegove smrti prije par godina, upijao i zapamtio svaku riječ, koje još imam u glavi.
A onda sam se počeo baviti i podvodnim ribolovom, koji sam vrlo učinkovito prakticirao skoro 20 godina, a prakticiram ga još i danas, samo rjeđe. No, sada vam neću pisati o podvodnom ribolovu, nego o lovu isključivo udicama, a počet ću od teške panule.

LIGHT VERZIJA PANULE

Panula je svim panulašima uvijek jedinstven doživljaj. Kad zubac udari živu lignju, pa je povuče kao brzi vlak… to ništa ne može zamijeniti. E vidite, u mojoj priči može.

Nikako nije isto kad se sve to dogodi na klasičnoj teškoj panuli ili na mojoj ekstra lakoj opremi. Ta se neizvjesnost diže u neslućene visine…

Od jakih fluorokarbonskih predveza promjera 0,6 do 0,8 milimetara i shockleadera promjera i do jednog milimetra, pa do jakih štapova i preko 30 libri, predimenzioniranih mašinica i multiplikatora, moj se način lova stanjio i sada lovim s moje tri verzije teške panule, koje su teške samo po tradiciji naziva što ga vuku za sobom.

image
Inchiku, Šetač i Zoka znaju napraviti čuda

Prva verzija, koju najviše i volim, složena je od štapa Oceans Legacy Slow Element Pe3, role Shimano Saragosa 6000, upredene strune Gosen Multicolor Jigging 0,29 milimetara u dužini od 300 metara, shockleadera Seaguar FXE 0,43 dugog 6-8 metara, predveza FXR ili X-Zoga 0,6-0,7 milimetara te udica Trokar ili Hayabusa veličine 4/0 do 7/0.

Sistem slažem tako da upredenicu sa shockleaderom spajam FG čvorom na kojem je petlja, na koju kačim olovo čuvara.

Seaguar FXR od 0,43 milimetra koristim za shockleader isključivo zbog ekstremne snage koju ima. Na njega se, preko zogulina vezanog Palomar čvorom koji se za ovu debljinu FXR-a pokazao najboljim, nastavlja predvez dug koliko je duga i lignja koju ješkam.

Da objasnim, na brodu uvijek imam 7-8 spremnih predveza različitih dimenzija s dvije do tri udice koje mogu koristiti za najmanje lignje pa do one od kila. Do 50 metara dubine, ako ima malo kurenta, ide 150 grama olova. Za dubine do 40 metara koristim 120 grama.

Mnogi me pitaju pucaju li takvi sistemi i mogu li uopće izdržati veliku ribu. Što ako takne grotu i slično…

A što reći? Do sada nije puklo. Ne kažem da možda u nekom trenutku i neće, ali jedno je sigurno: otkako lovim ovakvom opremom, broj grizeva se utrostručio.

Osim toga, kada se usporedi klasično panulanje koje traje cijeli dan s 400 grama, i panulanje mojim sistemom od 150 grama, nije teško zaključiti što pruža više gušta i što manje umara. Set težak 650 grama i set od kilogram i pol nije za usporedbu, vjerujte mi na riječ.

Ulovili su ti moji sistemi svakakve beštije. I zubaca od devet kilograma, gofa od 13, licu od 21, brancine od preko devet kila… Manje ribe od tih i ne spominjem.

Znači, to je strahovito jak set koji gofa od 13 kilograma za dvije minute izvuče bez pol muke. Štap je na prvoj polovici dovoljno mekan da apsorbira sve udarce, ali zato mu je kičma jaka kao čelik. Toliko o mojoj light verziji teške panule.   

image
Dio moga arsenala u lovu sa Šetačem

MEDIUM I HEAVY

Sljedeća je medium verzija. Štap Alutecnos 180 grama Blue Jigging Rod i rola Saragosa 6000 namotana Gosen upredenicom promjera 0,29 milimetara. Ovaj je štap malo teži, ali je zato izuzetne kvalitete, ponajprije vodilica, koje i nakon pet godina intenzivnog korištenja sjaje kao bijelo zlato. Čisti vrh. Ovaj set koristim za veće dubine, od 50 do 70 metara, uz olovo do 250 grama. Malen raspon, da, ali on mi pokriva i lov sa Zokom.

Zadnja i najjača verzija je štap Alutecnos Blue Jigging Rod 270 grama, rola Saragosa 8000 namotana također Gosen upredenicom, samo u ovom slučaju promjera 0,35 milimetara.

E to je već za teški ribolov, u kojem koristim olova od 250 do 600 grama, sve po trenutnoj potrebi i primjenjivo za sve dubine. Istina, njega koristim rijetko, i to ponajprije zbog toga što u mojem zadarskom akvatoriju i nema dubina preko 80 metara.

ZOKA I INCHIKU

Uz panulu bih nadodao Zoku, koja je u mojim ribolovnim pohodima postala svakodnevica. Lovim Zokom kad odem u kulf, i to isključivo zbog mikrolokacija preko kojih se ne isplati panulati. A to je već nekad dublje i od 80 metara, te zbog toga koristim Zoke teške preko 200 grama, za koje se Alutecnos od 180 grama pokazao kao najbolja opcija.

Što zbog brže kontre, pogotovo kad je prisutan jači kurenat, što zbog malo veće dužine štapa, kojom se puno lakše može kontrolirati ulov po bandi broda. Kad sam sâm na brodu, katkad zna biti malo nezgodno upravljati brodom i kontrolirati dril, pogotovo kad su u pitanju pravi divljaci koji znaju naglo mijenjati smjer i dubinu.

Kad mi ponestane živih liganja, prebacim se na inchiku, o kojem je već sve rečeno. Glavno i osnovno je, naravno, pozicija na kojoj mogu naći škarpinu, kovača, kantara, pagara, tabinju i sličnu ribu. Ulov je, pogotovo ako je riba gladna, uz malo trakica lignje koje postavim na udice inchikua, u pravilu zagarantiran. Lovim uglavnom s Hayabusa Botom Kick Jack Eye 150-180 grama. Važno je napomenuti da mi boja do sada nije igrala nikakvu ulogu, jer kad riba radi, sve igra.

image
Školsko kačenje i rutinsko izvlačenje

LOV U TOPLOM MORU

Nakon dubinskog zimskog lova, u toplijim se danima vraćam u pliće, na lov brancina.

Lov brancina je moj forte. Do sada imam nebrojeno 6+ kapitalaca, od kojih su najveća četiri komada od devet kilograma.
U proljeće, s postupnim zagrijavanjem mora, prvo krećem u lov panulanjem iz broda s varalicama, od kojih mi se kao daleko najbolja pokazala varalica Šetač iz produkcije Aleksandra Keshanskog. Velika prednost Šetača je u tome što u naručivanju po svojoj želji mogu birati boju, oblik, veličinu i težinu. Uz Šetača, ponekad provozam i Rapalin Original Floating 11, također izuzetno lovnu varalicu.

Takav je lov zapravo neizvjestan, pa rezultat ponekad i izostane, jer je brancin nakon mrijesta strahovito oprezan i osjetljiv. A nakon zagrijavanja mora preko 18 stupnjeva počinje cirkus, akcija, show… Brancini su u kraju, pa spinning s barke postaje osnovna tehnika, a spomenuti Šetači alat broj jedan.

Spinerski štap akcije do 30 grama i predvez Seaguar FXR 0,33 milimetra idealna je kombinacija za ribu koju imam prostora umarati. No, za one kapitalne, što ih treba odmah odmaknuti od škrape, koristim Seaguar FXR 0,39 milimetara, njime se čupa iz sve snage pa su kapitalci u roku od 20 sekundi u brodu.

Lovim najčešće po mjesečini, od devet uvečer pa do jedan sat nakon ponoći. Nakon toga isto zna biti akcije, ali znatno manje, jer sam ih do tog vremena već podosta polovio ili barem uznemirio. No, zato je tu uvijek sljedeći dan, kada se špranca ponavlja.
Spinanjem sam ulovio puno onih od tri do sedam kilograma, pa i svog rekordnog brancina teškog 9,1 kilogram, koji, ako i nije rekord u Hrvatskoj tom tehnikom, sigurno spada u top-ten spinerskih ulova.

Varalicu uvijek bacam prema kurentu, tako da je mogu vući niz kurenat. Vučem je malo linearno, tri do četiri metra, pa je pustim da tone dva-tri metra, što brancine itekako zna isprovocirati. Brancin jako voli napasti varalicu koja tone i pritom lagano radi svojim repićem.

image
Šetač je shad s integriranim otežanjem i udicom

BRANCIN NA METI

Nakon tog ljetnog perioda, dolazi onaj kad je brancin najneoprezniji. Jesen je alfa i omega za ribolov svim tehnikama i disciplinama, no ja tada lovim isključivo živom iglicom. Brancin, lica, gof, strijelka, lampuga ili palamida, sve se to izuzetno pohlepno zaleti na malu, do 30-ak centimetara dugu iglicu, pri čemu ni jedan od tih ulova nije malen, nego u pravilu kapitalan.

Najdraži i najveći trofej mi je veliki brancin. Ništa mi se s njim ne može mjeriti jer ga ne lovi baš svaki panulaš kao što, recimo, love zubaca. Naravno, ovdje ne govorim o slučajnim ulovima, kojih sporadično bude svake godine, nego govorim o konstantnim kapitalnim ulovima. Spoznaja da ga samo rijetki love nosi me do sljedećeg kapitalca.

Brancina panulam brzinom između 0,5 do 3 čvora, po svim slojevima mora, po slojevima gdje moje iskustvo podvodnog lova mijenja standardnu učinkovitost i pomaže mi u shvaćanju trenutne lokacije, nalazeći tako poziciju i dubinu na kojoj bi riba mogla biti. Vide se oni itekako lijepo na sonderu na tim dubinama, ako su postavke uređaja prilagođene. Može se točno izbrojiti koliko ih je na ekranu.

Kad ih nađem na sonderu, tu nastavljam lov mijenjajući dinamiku i tempo panule naglim ubrzavanjima i zastojima. Za dubine od 10-ak metara koristim olovo čuvara od 60 do 70 grama. Otpustim 60 do 70 metara upredenice i tako lovim. Ako je riba na sonderu uza samo dno, tada se u pravilu vrlo teško lovi, no ako je malo izdignutija od dna i raštrkana, tada sam neprekidno spreman na akciju.

PETA BRZINA

Brancin nije neki borac kad se nađe na udici. Lako se i brzo umori, ali svejedno treba biti oprezan s njegovim kesastim ustima da se ne bi razvalila od siline potezanja. Upravo je zato u takvom lovu bolje koristiti mekše štapove. Bracine lovim štapom Oceans Legacy i rolom Saragosa 6000 na kojoj je Gosen od 0,29 milimetara.

image
Spinning brancina je moj forte

Samo ću napomenuti da sam licu od 21 kilograma s ovim priborom imao za šest minuta u brodu, dok sam, za usporedbu, jakim Alutecnosom 270 grama i Okuma Cedros 65 J licu od 20 kilograma izvukao za 25 minuta.

U lovu velikih riba, poput lice i gofa, treba biti spreman na njihov specifičan bijeg. Naime, u trenutku kad te ribe shvate da ih se drži utvrdo, doslovno podivljaju i polete kao vlak bez zaustavljanja držeći tempo, i to traje i traje. Samim produžavanjem tog zamaranja jako se povećava mogućnost ispadanja ribe, dok je sam dril grubljim priborom zapravo nikakav.

Na mekanom štapu jake kičme velika riba ima osjećaj da je slobodna, pa nakon prve eksplozije, ako se dobro poprati brodom, redovito zastane. U tom premišljanju, u kojem dvoji je li slobodna ili ne, ponovno kreće, ali je svako novo naglo kretanje ekstremno brzo uništava. To je najbliže onome kada automobil pokušavamo voziti strmo uzbrdo u petoj brzini. Ovakav su razvoj događaja i reakcije potvrđeni kod svih velikih lica i gofova koji su završili na mojem brodu, a bilo ih je jako puno.

Eto, to bi bilo nešto osnovno o mojoj zaluđenosti i ljubavi prema ribolovu. Nadam se da će ovi detalji koje sam podijelio s vama biti od pomoći i drugim ribolovcima u uživanju u ovom jedinstvenom hobiju koji, osim što ispunjava svaki dio mog bića krajnjim zadovoljstvom, i mojoj obitelji donosi na stol najbolje morske delikatese. Do skorog čitanja, rozi ribarima!

image
Još jedan uspješan povratak iz ribolova
27. srpanj 2021 09:08