StoryEditor

UVIJEK GLADNALjubiteljica olupina sladak je zalogaj, no malobrojni je ciljano love - teško se nalazi i lako izgubi. Označite poziciju i imat ćete je u brodu

Piše Boris Bulić
14. travnja 2021. - 11:36
U izvlačenju zbog promjene tlaka brzo strada, no zadnji trzaj ipak zna biti dramatičanBoris Bulić

Olupine su ribolovcima oduvijek posebno atraktivne ribolovne pozicije. Takve točke, bez obzira o kakvoj se olupini radi, potopljenom brodu ili avionu, imaju kultni status i o njima se uvijek govori kao o mjestima koja drže ribu o kakvoj se samo može sanjati. Takve su pošte okupljalište kapitalnih ugora, ogromnih i nepreglednih jata zubataca krunaša, velikih kirnji i škarpina, pri čemu okolo uglavnom kruže kovači i morski psi koji samo čekaju nekakvu udicu da se spusti među njih.

I premda je istina da takve pozicije uglavnom i drže te, ali i još mnoge druge ribe, dimenzije i količine tih riba ipak su daleko manje od onih o kojima se sanja i priča. No, unatoč tome što je realnost dobrano ispod one pričama izgrađene, ribe uz olupine ipak ima sasvim dovoljno za kompletan ribolovni doživljaj.

RIBOLOVNE ANALIZE

Iako je činjenica da ribe na takvim mjestima imaju zaklon i hranu, to nikako nije jedini razlog zbog kojeg olupine drže ribu. Jednako jak, ako ne i jači razlog je u tome što profesionalni ribolovci takve pozicije izbjegavaju kao potencijalne zadjeve na kojima ne mogu loviti svojim standardnim alatima.

Oko većine jadranskih olupina su odrađeni ronilački istraživački pohodi od kojih su mnogi fotografski, ali i filmski dokumentirani, a pažljivijim pregledom tih materijala lako se može ustanoviti izostanak krupnije ribe. Poneka škarpina ili ugor, uz mnoštvo nedoraslih manula ili jera, uglavnom sitne i ni ti kome zanimljive ribe, najčešća su dekoracija takvih prizora.

No, sve te ribolovne analize ispuštaju iz vida da se pri takvom snimanju u pravilu proizvodi puno buke tako da krupnije lovine, koja, usput, nije narasla zato što je bila radoznala, na tim snimkama nema. Razlog je i što je većina na vrijeme potražila zaklon i sklonila se od ronioca, reflektora i neizbježnih mjehurića. Osim toga, većina fotografija je snimljena po danu, tako da je pojačani oprez pametnih riba itekako razumljiv i opravdan.

Pritom mnogi gube iz vida da olupine drže samo specifične vrste riba, koje možda i nisu svima tako spektakularne kao zubaci krunaši.

image
Lov po sistemu dvije po dvije nikada nije dosadan

NEZASITNI ŽDERONJA

Jedna od takvih, skromno nevidljivih ribljih vrsta, koja se drži gotovo svake olupine u našem moru, jest ugotica, poznata i kao moleta, pišmoljić ili tovarčić (Trisopterus minutus, Linnaeus, 1758).

To je riba iz obitelji ugotica (Gadidae) i može narasti do 40 centimetara u dužinu te dosegnuti nekih pola kilograma težine. Ima izduženo, umjereno visoko i lagano bočno stisnuto tijelo, pokriveno sitnim ljuskama, te tri leđne i dvije podrepne peraje. One su kao i sve ostale peraje dobro razvijene, što odaje eksplozivnog napadača, iako možda neizdržljivog na duge staze.

Glava joj je mala, s velikim visoko postavljenim očima i velikim ustima s brojnim sitnim zubima. To samo potvrđuje priču o beskompromisnom lovcu, premda bi nezasitni žderonja bio bolji opis ove vrste. Ispod vrška brade nalazi se crvoliki pipak.
Bočna je linija elegantno lagano povijena i jasno vidljiva cijelom dužinom, a boje je svjetlocrvenkasto-smeđe do tamnosive, prema bokovima svjetlije dok je s trbušne strane srebrnkasto-bijela. Mrijesti se zimi i u proljeće te može doživjeti pet godina.

OSNOVNA ZABLUDA

Ugoticu nalazimo već od petnaestak pa sve do impresivnih 440 metara dubine, uglavnom na muljevito-pješčanom dnu. Budući da je relativno slab plivač, koji svoju hranu, ribe rakove i glavonošce, pronalazi uglavnom na dnu, u pravilu bira staništa, koja joj mogu pružiti zaklon od predatora kojima je sladak zalogaj. Upravo je stoga vrlo često u neposrednoj blizini olupina, u čijim se pukotinama i otvorima u tren oka može uspješno skloniti.

Naravno, i obična nakupina stijenja i kamenja na muljevitom dnu će zadržati jato ovih riba, no dio niša uz olupine u pravilu je rezerviran upravo za ugotice.

image
Velika usta odaju pohlepnog žderonju

Premda je riječ o čestoj i običnoj ribi, mnogim ribolovcima ugotica se najčešće svrstava u slučajni ulov. Pojedini ribolovci je pokušavaju ciljano uloviti, pri čemu ulove tek desetak ugotica, nakon čega im više ne mogu ući u trag.

I tada se obično misli da su se prestale hraniti, pa se od njih odustane i prebaci se na neku drugu lovinu, najčešće i na novu poziciju.

No, istina je u tim situacijama ipak malo drukčija. Ugotice su nezasitne ribe, što uz velika usta odaje i poprilična trbušna duplja, u kojoj je smješten vrlo rastezljivi želudac koji se po potrebi bez problema može i dvostruko proširiti. Zato će se one i dalje bacati na udice, ako su one u dosegu njihova ograničenog lovišta.

PLUTO KAO SINJAL

Budući da se ugotice jatno najčešće zadržavaju u relativno malom hranidbenom području, jako je važno barku tijekom lova zadržati upravo iznad toga područja. I premda suvremeni GPS lokatori mogu biti od velike pomoći, često su primitivnije metode učinkovitije, pogotovo na brodicama koje nemaju elektroničku podršku.

Jedan od najjednostavnijih pomoćnika u zadržavanju pozicije je klasični olovni uteg, koji se tanjim konopcem vezuje za pluto. Dužinu konopa treba uskladiti s lovnom dubinom tako da se, kad se konop do kraja razmota, pluto nađe što je moguće okomitije iznad olovnog utega.

Dakle, u određivanju lokacije, taj se olovni uteg spušta u more najbliže točki za koju se očekuje da drži ugotice. Nakon što se konop razmota i zategne, poželjno je odraditi nekoliko spuštanja naješkanih sistema kako bi se pozicija potvrdila. Ako je sve u redu, ugotice bi se trebale već nakon nekoliko pokušaja naći u brodu.

Nakon toga bi trebalo odraditi sidrenje, i to tako da se nakon zatezanja sidrenog konopa barka nađe upravo nad pozicijom na kojoj su ulovljene prve molete. Naravno, osim za lov ugotica, ovaj se način označavanja pozicije može primijeniti u 90 posto sličnih slučajeva.

image
Olovni uteg, komad pluta i konop najjednostavniji su sistem za čuvanje pozicije tijekom ribolova

NIŠTA BEZ ORIJENTIRA

Nažalost, kurenti i vjetrovi su najčešće promjenjivi tako da će barku vrtjeti i okretati, što ne bi trebao biti problem sve dok molete grizu i primaju ponuđenu ješku. No, u trenutku kad se grizovi drastično prorijede ili potpuno izostanu, treba pogledati gdje se nalazi pluto kojim smo odredili našu poziciju. Taj će pogled u 90 posto slučajeva otkriti kako se barka nalazi poprilično dalje od zamišljene i zacrtane pozicije, a što je bez orijentira, u ovom slučaju našeg usidrenog pluta, teško ustanoviti.

U takvim se situacijama bez orijentira najčešće misli kako su ugotice site i da više ne grizu, no samo se treba vratiti na poziciju na kojoj su pali prvi grizovi.

Ako je to potrebno, presidravanje se odradi i više puta tijekom ribolova. Jer osim što se vjetar i kurenti mogu mijenjati jer se sidrimo na mulju, treba uzeti u obzir i mogućnost oranja sidra.

KLASIČNA KANČANICA

Sistem za lov moleta nije kompliciran i identičan je bilo kojem sistemu za lov bijele ribe. Ugotice nisu osjetljive ni na veličinu udica ni na dužinu i debljinu prama. No ipak je poželjno koristiti malo krupnije udice, širine luka i do desetak milimetara, ponajprije jer se na tako veće udice može objesiti i veći komad ješke, što je i u slučaju lova ugotica korak bliže uspjehu.

Osim toga, staništa koja nastanjuju ugotice, redovito su staništa i gira oštrulja, bukava i batoglavaca, tako da je katkad potrebno ješke armati silikonskim koncem, kako bi izdržale do dolaska ugotice.

Idealna debljina fluorokarbonskih prama bila bi oko 0,25 milimetara, a dužina od 20 do 40 centimetra.

Sam predvez može biti sastavljen od dvije prame, jer se na najgornju, treću udicu, ugotice vrlo rijetko bacaju. Ako je pak podmorje bogato girama oštruljama, tada ta udica može biti poprilična smetnja u detekciji griza.

image
Često se zakače s vanjske strane donje vilice dok kušaju ješku

Ješka može biti doslovno bilo što animalnog podrijetla, od dagnje preko gambora i filetirane ribe do pilećih prsa. Ugotica će se na sve to bez oklijevanja i halapljivo baciti. Njezin se griz očituje kao klasičan, najčešće tek jedan trzaj, na što treba odgovoriti širokom i mekanom kontrom, koja zapravo najčešće samo potvrđuje samoubadanje.

DANJU PO KVARTURAMA

U izvlačenju nema previše mudrovanja. Ugotica će se u prvih nekoliko metara malo opirati i batrgati, nakon čega će taj otpor drastično oslabiti. Tome svakako doprinosi i nagla promjena tlaka, na koji je ova vrsta posebno osjetljiva. Malo ih na površinu iziđe bez vidljivih ozljeda uzrokovanih promjenom tlaka. Izbuljene i napuhane oči te napuhana trbušna duplja, najčešći su znakovi barotraume kojoj su ugotice u izvlačenju izložene.

I za kraj ostaje još najbolje vrijeme za ribolov. Ugotice grizu po svakom vremenu i praktički u svako doba dana. Ipak, premda ih se i noću može loviti, puno se bolji rezultati postižu u dnevnom ribolovu. Idealno po lijepom i stabilnom vremenu, koje će nam brod držati u manje-više istom položaju.

A što se mjeseca tiče, ni tu ugotice nisu previše izbirljive. Pritom su kvarture nešto pogodnije od punog i mladog mjeseca, i to opet iz istog razloga – kurenti su u tim mjesečevim fazama nešto slabiji, pa je i lov jednostavniji i lakši, a time i rezultati bolji.

I kad ih na kraju donesete u kuhinju, ako ih do sada niste probali, mogli biste se ugodno iznenaditi kvalitetom mesa ove tek naizgled obične ribe. Okus je blag, kao i struktura mesa, tako da začine treba koristiti diskretno i oprezno, bez obzira kako ih pripremate. A ako ste ljubitelj ribe s gradela, tada ugotice pustite da odleže jedan dan u hladnjaku, nakon čega će na gradelama biti puno čvršće, a na okusu neće izgubiti baš ništa.

image
Prva moleta je potvrda prave pošte
27. srpanj 2021 11:48