„Starac Šimun nas u Hramu upozorava na potrebu čežnje i oduševljenja. Pozvani smo vratiti se u vrijeme u kojem smo prvi put odlučili krenuti za Isusom. Tada je svatko od nas bio siguran kako je pronašao najbolje odgovore na svoja životna pitanja. Ti odgovori su nam Božji dar, vrelo oduševljenja i radosti. Prema njima se trebamo usmjeriti svaki put kada tragamo za izvornošću svojih karizmi i utemeljitelja“, kazao je nadbiskupijski delegat za redovnice fra Petar Lubina uvodeći u proslavu blagdana Svijećnice i Dana posvećenoga života, u nedjelju 2. veljače, u splitskoj crkvi sv. Dominika.
Slavlje je započelo blagoslovom svijeća i svečanom procesijom do katedrale sv. Dujma u kojoj su sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice, odgojitelji i bogoslovi, novaci i kandidatice te vjernici laici.
Misno slavlje u splitskoj prvostolnici predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. U koncelebraciji su bili fra Petar Lubina, don Tomislav Ćubelić, fra Ivan Režić, don Jure Bjeliš, fra Domagoj Volarević, don Mirko Barbarić i fr. Anto Gavranović, a đakonirao je Nadbiskupov tajnik don Nikola Šakić. Euharistijsko slavlje je pjevanjem uveličao zbor redovnica i bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačina uz orguljašku pratnju mo. don Ivana Urlića.
Osvrćući se u prigodnoj homiliji na evanđeoski tekst, mons. Barišić je istaknuo kako „Prikazanje Gospodinovo ne slavimo kao povijesni kronološki događaj, nego kao otajstvo vjere“. „Marija i Josip prikazuju svoga prvorođenca Bogu kako bi ispunili odredbe iz vjerske tradicije Izraelskog naroda. Oni prikazuju novi život Bogu, ali Bog Otac preko starca Šimuna očituje svoga sina nama. Šimun je običan i ograničen čovjek kojem Bog snagom svoga Duha prosvjetljuje srce. Zbog toga on uspijeva u vidljivom malom djetetu vidjeti nevidljivog Boga te izriče divne riječi 'Svjetlo na prosvjetljenje naroda, slava puka svoga izraelskoga' kojima obuhvaća cjelokupno otajstvo Božjeg spasenja u Isusu Kristu“, nastavio je, dodavši kako je Gospodin uistinu svjetlo za svakoga čovjeka i za sve narode u kojem se ostvaruje konačno ostvarenje svih proroštva.
Pojasnio je i kako je u evanđelju posebno važan termin „divljenje“ jer „nas uči životnoj dimenziji koja nam je svima potrebna“. „Slavimo danas Međunarodni dan života i Dan posvećenog života. Ova dva dana bi trebala biti posebno povezana u životu redovnika i redovnica jer su oni kao osobe posvećenog života pozvani biti u službi života. Kako bi to ostvarili trebamo biti otvoreni novosti Duha Svetoga. Ako toga nema postajemo stari, umorni, površni i frustrirani. Ljudi oko nas nam postaju zapreka i opterećenje. Baš zbog toga u svjetlu Duha Svetoga trebamo živjeti divljenje prema drugima jer ćemo ih tako prepoznati u njihovoj dobroti. Iako nismo od svijeta, živimo u svijetu i pozvani smo ljudima svjedočiti radosnu vijest Isusa Krista, a to smo sposobni samo ako i sami autentično živimo njezinu novost“, ustvrdio je.
Naglasio je i kako je život moguć jedino u zajedništvu s drugima, rekavši: „Duh nije nešto apstraktno, On se utjelovljuje u zajedništvu i zajednici. Zbog toga se trebamo boriti protiv individualizma koji narušava našu potrebu za suživotom“.
Konstatirao je kako su redovnice osobe koje prate ljudske živote od začeća do svršetka te kako njihova prisutnost „od vrtića do staračkih domova“ šalje snažno svjedočanstvo o Kraljevstvu Božjem koje je Kraljevstvo života.
Zaključujući, poželio je „da se prepoznamo u dimenziji divljenja kako bismo se u svjetlu Duha Svetoga mogli boriti za promociju i obranu života“.