Najsočnije glumljena sporedna uloga 2010-ih (ili svakako jedna od najsočnijih) zasluženo je pozlaćena Oscarom. Bila je to uloga perfekcionističkog profesora jazza Terencea Fletchera u tumačenju briljantnog J.K. Simmonsa koji je učenike dovodio do "Ritma ludila" u potrazi za glazbenim savršenstvom.
"Not quite my tempo", znao je Fletcher izgovoriti pamtljivu rečenicu koja se redovito citira i šest godina kasnije. Ipak, za čovjeka koji je odglumio jednog takvog manijakalnog perfekcionista, Simmons je birao prilično nesavršene filmove nakon osvojenog Oscara, podsjećajući svojim izborom na kolegicu Halle Berry.
Post-oskarovski Simmonsovi filmovi bili su više "miss" nego "hit", iako je on u njima uglavnom bio dobar, a uloge skrojene po njegovoj mjeri. Jedna takva uloga je i uloga...