“Ma stvarno se sama čisti,” ponovio sam prijatelju treći put i dodao “Kako ovo ovako samo radi i što je još važnije, postoji li još koji kućanski aparat koji sam sebe očisti?” I evo mene s novom naučenom riječi “pirolitička” (pećnica) koju moja supruga uporno zamjenjuje s piroplazmozom! Ljubitelji pasa dobro znaju da je piroplazmoza bolest pasa koju prenose zaraženi krpelji. Tu sam riječ davno naučio jer je naš prošli pas (onaj veliki) od nje zamalo zaglavio još dok je bio štene. Dakle, samočisteća pećnica je raspalila moju maštu.
Koristeći tu mogućnost, shvatio sam dvije stvari: a) opciju samočišćenja treba koristiti samo kad puše sjeverac jer vam se u protivnom kuća pretvori u sušionicu pršuta i b) treba je koristit kad je jeftinija struja. Nakon što sam provjetrio ilitiga razvento kuću te uvjerio susjede da nema potrebe da zovu vatrogasce, mogu reći da sam bio zadovoljan s obavljenim poslom, tj. s poslom kojeg je obavila moja pećnica. Kad bi se bogdo i ono dvoje mojih kučaka naučilo samo tuširat’.
Uređeni kaos
Pretpostavljate da nemam problema s kućanskim poslovima, dapače, rado ih obavljam. S obzirom da u ovo doba zimske hibernacije imam više vremena, sa svojim planovima čišćenja i režima izluđujem svoju ženu. Imam svoj sistem od kojeg ne odustajem i za kojeg pretpostavljam da nije savršen, ali je moj. Kako bi moja majka rekla “Sve je na svom mjestu i ima mjesta za sve.”
To sam zahvaljujući svojim roditeljima naučio od malih noga, ali zahvaljujući i samačkom životu. Naravno da bi bilo super kad bi cijela kuća bila u piroplazmozi, oprostite, pirolitička, ali time bih izgubio onih nekoliko sati dnevno kad mi je “mozak na paši”.
Pustim rock pjesme iz 70-ih i krenem. Prvo pravilo čišćenja je: četka od zahoda nikad ne može glumiti mikrofon. Možda je neobično, ali kućanski poslovi zaista opuštaju i to ne samo puko pospremanje nego da je sve pedantno složeno. Kad uredim krevet mora izgledati kao onaj bolnički, a kad prostirem robu slažem je po boji i veličini. Posteljinu ventam svaki dan.
Prozračivanje kuća u Engleskoj gotovo je zaboravljeno. Sjećam se prije dosta godina kad je moja punica došla kod nas u London, probudio sam se i ugledao njenu posteljinu kako visi preko prozora. “Je li kod vas sve u redu,” upitao je prvi susjed. Mi smo valjda u cijeloj ulici bili jedina kuća na čijim se prozorima ventala posteljina i malo je reć’ koliko je to ljudima bilo neobično. Međutim, prozračivanje stana ili nedobog posteljine na prozorima u centru Londona nikako ne bi bila dobra ideja.
U Prvom svjetskom ratu, zapravo ne, u Krimskom ratu pojavila se medicinska sestra Florence Nightingale koju danas smatramo utemeljiteljicom modernog sestrinstva. Postala je poznata po tome što je visoko podigla higijenske standarde u bolnici i time spasila mnoge živote. Što je to ona napravila? Otvorila je prozore. Svježi zrak očistio je zagušljive, kontaminirane prostore čime je spašeno mnogo života. Jednako onome što smo i sami prošli prije nekoliko godina, kada smo prozračivali prostorije kako se virus ne bi širio.
Ventaj, ventaj...
Što se tiče prostiranja robe, tu sam “uhvatio ruku” od punice. I oko toga ima jedna smiješna priča – netko nam je pokucao na vrata (i dalje smo u Londonu), bila je to naša starija susjeda koja je rekla “Baš mi je žao, vidim da netko od vas ima gripu, trebale li lijekove,” upitala je zabrinuto. Pogledao sam je zbunjeno i rekao “Ne treba ništa hvala, svi smo dobro, zašto pitate?” Bilo joj je malo neugodno, “pa vidjela sam da ste stavili sušiti raznobojne maramice, pa sam tako pretpostavila”. Sve te silne maramice na sušilu zapravo su bile ženine tangice!
Sva sreća, više nemamo tih problema. Zahvaljujući globalnom zatopljenju proljeće je već u zraku, a s njim dolazi i svježina. Svježina i čistoća vrlo su blizu božanskom osjećaju. S obzirom da su dani sve topliji pravo je vrijeme za čišćenje i reorganizaciju stana. Još iz vremena kad smo iznajmljivali gostima ostala nam je navika da u ovo doba godine počnemo s pituravanjem i čišćenjem kuće, uređivanjem vrta i okućnice. Sjećam se da su nam gosti uvijek ostavljali najbolje moguće ocjene za čistoću i ono čemu sam se uvijek čudio, a kasnije i shvatio, bila je primjedba “izgleda baš kao na fotografijama”. Stoga kad putujemo uvijek prvo gledamo recenziju koja se odnosi na čistoću, a s obzirom na trikove koji se mogu postići s dobrim fotoaparatom i vještim fotografom, provjerimo i to hoće li nam u sobu stat’ i kuferi!