Rastao uz Stijepa
Ova je sezona po mnogočemu drugačija od drugih, pa tako i na brodu 'Zrinski'. Ulazi se samo uz masku na licu. Na prvu i ne prepoznaš neke ljude, a osmijeh im vidiš samo po očima. No, to nam nimalo ne remeti ugodnu i kratku plovidbu do otoka.Na komandnom mostu sjeli smo malo popričati s kapetanom Kristijanom Bazdanom. Dijete je Grada, skoro cijeli život živi ispod Svete Marije. Njegovo djetinjstvo u zidinama ljeti je neminovno bilo vezano za Lokrum, a spletom okolnosti, povezao se Kiko toliko s otokom da je, eto, ostao tu i raditi. Ove je godine proslavio punih 20 godina staža kao kapetan 'Zrinskog'. U firmi je od 1995., a kao zapovjednik od 2000. godine.
Kao dijete je uvijek bio uz Stijepa Petkovića, legendarnog kapetana 'Zrinskog' i nikad prežaljenog prijatelja i drugog oca, spominje ga se Kristijan, pa zajedno gledamo Stijepove fotografije na pregradnom zidu. Baš mu je nedavno bila godišnjica smrti, 10. srpnja. Napustio nas je 2009., ali uspomene na ovog čovjeka uvijek će živjeti.
Nema više turizma koji je bio
- Sa Stijepom sam počeo voziti brod, i s Markom Dabelićem, koji je sada na 'Skali'. Ja sam im bio kao neka zamjena, a 2003. sam i služeno postao zapovjednik 'Zrinskog'. Na žalost, 2009. nas je Stijepo napustio, ali mi ga se uvijek rado sjećamo i držimo do njega. Meni je bio k'o ćaća! – sa sjetom se sjeća Kiko.S Kristijanom su u smjeni Igor Muhoberac i Pasko Režić. S njima uvijek smijeh, pozitiva. Tako i treba, posebno u ovim rogatim vremenima.
- Ove je godine sigurno 80 posto prometa manje nego lani – ističe zapovjednik 'Zrinskog'. – I mi smo ovu korona krizu dobro osjetili na svojoj koži. Vidjet ćemo kako će firma funkcionirati dalje, a to ovisi o cijeloj državi, ne samo o nama. Situacija nije dobra. Mi živimo isključivo od ovih prihoda i sami sebe financiramo. Ne smijemo izgubiti optimizam, ali mišljenja sam da se prošla sezona neće vratiti sljedećih pet godina. Nećemo više imati turizam koji smo imali – razmišlja o budućim vremenima. – Dogodine očekujem možda 20 do 30 posto bolju sezonu nego ovu.
Ljubav nije racionalna
Iz Portoča smo pošli ravno u Đanija, odnosno u njegov Lacroma bar. Trebala nam je doza dobre kafe i razgovora.- Ljubav je manje racionalna, a više srčana, zato smo danas ovdje s vama. Lokrum ima svoju pozitivu zbog koje se isplati otvoriti i za jednog čovjeka – emotivno kazuje Đani. – Moramo biti spremni živjeti s prirodom jer smo vidjeli što nam se dogodilo kad smo se udaljili od nje. Dolaze nam problemi s kojima se ne znamo nositi i stvari koje nas guraju prema nečemu što ne želimo. Vratimo se prirodi i primimo je srcu, da nam se razum vrati u normalu. Lokrum je za to savršen, meni u poslu, a vama za uživanje, zato smo tu za vas – poručuje Đani, te dodaje da su i cijene prilagodili situaciji – imaju između 10 i 40 posto popusta.
- Divan je osjećaj kad vam se krajem lipnja, kad u Gradu uopće nije bilo gostiju, tri dana zaredom vraćaju ista četiri gosta! Znači da radimo dobar posao. Rekli su nam ti Austijanci da su htjeli i zadnji dan doći i sjesti tu kod nas, uživati u ovom ambijentu. U ovoj krizi se pokazalo da imamo dosta gostiju iz Austrije, Njemačke i Poljske, što baš nije bio običaj zadnjih 20-tak godina koliko sam ja tu. Čudno je vrijeme, ali mi trebamo prestati biti čudni jer smo takvi postali – kazuje Đani Banovac.
Umjetnost u prirodi
Ondje u hladu zatječemo i profesoricu hrvatskog i veliku zaljubljenicu u Lokrum Maju Milošević. Tu je s udrugom Dart (Dubrovačka ART udruga bez granica), bolje rečeno potpredsjednicom udruge Marinom Vrenko Bajurin. Glasnogovornica udruge, osnovane 2006., je Tea Batinić, a predsjednica Nela Račić. Poslije nam se pridružila i mlada akademska slikarica Stefanie Hudspeth, koja se pripremila za oslikavanje platna s motivima satira i šumskih vila. Oslikana platna ostat će na Lokrumu, najvjerojatnije u Lugarevoj kući.
Maja uživa na Lokrumu kad god to njezine obaveze dopuste. Iako živi u Mokošici, nije joj problem sjesti u autobus i doći u Grad. Tu je, na koncu, i odrasla. Na Lokrumu je uvijek čeka njezina ekipa, javljaju joj se djeca iz škole, a nađe i koji trenutak za odmor od svega. Trenutno sudjeluje i u aktivnostima udruge Dart, čiji je član.
- Nekad nas je u udruzi bilo puno, čak 118, ali taj se broj s godinama smanjio – ističe Marina. - Danas brojimo 69 članova, a trenutno imamo 4 programa, jedan je u suradnji s HAZU. Mi smo mali partner u tom projektu pod nazivom 'Povijesni vrtovi dubrovačkog kraja'. U sklopu tog projekta posadili smo blizu Mrtvog mora mali hrast, ogradili ga i sad ga pazimo – s osmijehom kaže Marina, te dodaje da je među programima udruge i slikanje na otvorenom te monitoring gušterica. Marina je, inače, voditeljica eko programa, a Nela Račić voditeljica slikarskog programa.
Orkestar cvrčaka i zov paunova
Prošetali smo po Lokrumu uzduž i poprijeko. Šetača i kupača ima nešto, a da turista nema, ne treba posebno ni isticati. Radi i mali bar iznad Mrtvog mora, a i konoba s mediteranskom specijalitetima uz samostanski kompleks. Ime mu sjajno pristaje – 'Rajski vrt'. Zatekli smo ondje i vlasnike, dva brata, Nikšu i Tonija Rilovića te Tonijevu suprugu Ivanu. Nikša se rado fotografirao s dijelom osoblja. Na fotografiji su s njim Mato Brajković, Tanja Vukojević, Andrea Silanović, Monika Pantaler i Denis Hebib.- Imamo nešto gosta, nekih 15-20 posto u odnosu na lani. Ali moramo raditi – kaže Toni. Zadržali su sve stalne zaposlenike, iako je promet jako pao i na tome im svaka čast.
Prije odlaska s otoka svratili smo malo i u Lugarevu kuću, gdje je izbor pravih lokrumskih i kreativnih suvenira zaista šarolik. Tu je i mala biblioteka u koju se mogu donijeti knjige ili samo posuditi za čitanje dok ležite pod krošnjom nekog bora, slušate orkestar cvrčaka i zov paunova i ne mislite o svemu jadu što je zadesio svijet. I za kraj, da ne bi ispalo da nas u ovakvoj ljepoti 'pere' neki pesimizam, završimo s onom koju slušamo otkad smo se rodili: 'Bit će bolje!'