Ljudskost kontra korone - ne budimo tvrda srca

“Bilo je dobrih, bilo je i loših vremena,” rečenica je s kojom počinje klasik Charlesa Dickensa “Priča o dva grada”. U posljednje vrijeme kada svjedočimo kako stvari “rastu” od lošeg prema gorem, na vidjelo opet dolazi snaga ljudske ljubaznosti. Doduše, “isplutalo” je i nešto lošijih primjeraka ljudske vrste, a dobro znamo što pluta. Neobično je kako ponekad doslovno trebamo dobiti nogom u g***** kako bismo se počeli brinuti jedni o drugima.

Kada imamo zajedničkog neprijatelja, ujedinimo se, dok smo na drugu stranu sami sebi najgori neprijatelji. Fascinantna je stvar da kad se pojavi neki jako veliki problem, sve ono što smo dotad smatrali problemom “otpadne” poput lišća sa stabla. Nitko više ne spominje ni Brexit, Sjevernu Koreju, Iran pa čak ni Trumpa. Sve su granice izbrisane, osim onih što ih je čovjek napravio. Gledajući širu sliku, svi problemi izgledaju neprimjereno.

“Bilo je to vrijeme mudrosti, bilo je to vrijeme gluposti”, druga je Dickensova rečenica. Trenutno se navikavamo na jedan drugi način života, barem će tako biti za neko vrijeme. Svoju sam karantenu započeo uz lekcije iz matematike. Kažem karantenu, jer posljednih dana me uhvatio nekakav kašalj. Stojim doma i sa školarcima iz cijele Lijepe naše, ponavljam matematiku. S obzirom da često gledam program Sportske TV, nastavio sam i dalje, ali ovog puta s novim programom.

ZajedništvoPrisjećajući se nekih situacija, palo mi je na pamet da bi se našlo dosta ljudi kojima bi malo znanja matematike, zemljopisa i povijesti i te kako dobro došlo. A usput rečeno, nema šanse da bi danas napisao test matematike za više od dva! Vremena su ovo u kojima se moramo držati skupa.

Vremena u kojima treba pomoći svima kojima je pomoć potrebna, povući za druge, jer vukući zajedno u istom pravcu možemo napraviti čudo! Naš generalni problem je to što jedan poteže, drugi gura, a treći njorga jel’ bi bilo bolje vući ili gurati. “Eee, susjed, ima li u tebe u garaži mjesta za par tisuća rola toalet papira?”, našalio se moj susjed.

Vremena su teška i neizvjesna, ali ne smijemo zaboraviti na humor. Stvari će se ionako događati ovako ili onako, ali smijeh bi trebao biti lijek. Po pričanju moje hrvatske obitelj, ljudi su u ratu bili jedni uz druge i za druge, i usprkos iznimno teškim okolnostima nije zamro duh Grada, smijalo se i pjevalo.

Prkosilo se nevolji. Nitko od nas ne zna kada će situacija s virusom biti gotova i što nas još sve čeka. Planiraju se dnevni meniji na temelju zaliha. Ok, da vidimo, danas ćemo pastu s maslinovim uljem i zeru parmezana, onda bi mogli rizi na mlijeku.

Vidi, pa imamo 27 štruca kruha….je li netko i za kikaru mlijeka? Sestra moje žene je, nakon što je po butigama nastao stampedo, pošla u knjižnicu i posudila hrpu knjiga, jednostavno, u knjižnici nije bilo gužve. A i njena majka, a moja (čuvena) punica uvijek govori “ako ima brašna u kući ni'ko neće bit gladan!”

Gladan ne, ali da će bit dosadno, to vjerojatno da! S obzirom da je vrlo jasno da korona virus ne izaziva proljev, nikako mi nije jasno tolika pomama za toalet papirom?! Je li možda ljudi izrađuju maske od Violete?

Dok budete čitali ovu kolumnu vjerojatno ćete raditi od kuće, ili se barem tomu nadam. U vremenima društvenih mreža to ne bi trebao biti problem, međutim, ako mislite da će vam društvene mreže pružiti ono što ljudski dodir može, onda se varate. Ne postoji ništa tako nedruštveno kao što su društvene mreže. Naravno, postoji još načina kako se može “zaboraviti” na korona virus.

Tako da postanete sudionik Big Brothera na programu njemačke televizije. Vjerojatno mislite da ne postoji čovjek koji nije čuo za koronu! Sudionici spomenutog Big Brothera, zaključani u kuću, neopterećeno pričaju o glupostima koje nam u ovom trenutku postaju vrlo zanimljive jer nisu o virusu ni o bilo čemu u vezi s njim.

Vjerujem da je za gledatelje tog programa to bilo pravo osvježenje. Jer, gledati i slušati sve te silne vijesti, prave i tzv. fake news, čovjek jednostavno izludi. ”Bilo je to razdoblje vjerovanja, ali i velike nevjere”, treća je rečenica gospodina Dickensa. Da, mi upravo živimo u tim vremenima. Vjerojatno će prije nego postane bolje biti još puno gore, ali ipak na kraju, sve prolazi pa će i to.

A za to vrijeme budimo ujedinjeni. Mislimo jedni na druge i pomozimo jedni drugima. “Ne budimo tvrda srca, budimo odlučni i ustrajni, a nek nam dodir bude nježan,” zaključio bi ovaj tekst s još jednom Dickensovom rečenicom. Čuvajte se i perite te ruke svako malo!