Prije 60 godina igrao je u dva finala, Europskog prvenstva i Olimpijskih igara, a prije tog nezaboravnog ljeta pamti se u karijeri legendarmog Blaćanina i završetak klupske sezone. Bilo je to krajem proljeća kad se natiskalo 18.000 gledatelja pored splitske Plinare. Svjedočili su uživo kako je Hajduk dobio s 3:2 Dinamo, koji se s Crvenom zvezdom 'tukao' za naslov prvaka, a koji je nekoliko dana prije osvojio Kup Mašala Tita. Dobili su 'Plavi' u finalu usred Beograda Partizan s 3:2. Bilo je to četiri kola prije kraja prvenstva. I Crvena zvezda je također upisala poraz u 19. kolu Prve savezne lige, i to je bilo: 'Kakvo iznenađenje!' (naslov u novinama). Naime, izgubila je usred Beograda s 2:0 od već otpisane Budućnosti, koja je s tuzlanskom Slobodom ispala na kraju u Drugu ligu. Hajduk je bio već tad bez izgleda za naslovom prvaka, a u Kupu je ispao baš od Dinama (poraz 2:1 u Maksimiru).
Na stranicama Slobodne Dalmacije ostalo je zapisano: 'Što je pružio toliko očekivani derbi iza Plinare? Osrednji, pravi prvenstveni nogomet, protkan uzbudljivim situacijama pred vratima, iz kojih su (i nisu) padali golovi, oštru borbu starih rivala, koja je ponekad prelazila granice dozvoljenoga, zalaganje i nezalaganje do krajnjih granica, i zasluženu pobjedu Hajduka – to bi bio u dvije-tri riječi rezime splitskog susreta, koji je istovremeno oduševio i razočarao brojne gledatelje'.
Nek se zna – Dinamo je poveo u 7. minuti pogotkom Luke Lipošinovića, od 35. minute vodio s 2:1 pogotkom Nedjeljka Dugandžije. Zlatko Papec je izjednačio na 1:1 u 31. minuti, Pavle Garob u 42. minuti na 2:2, a Papec je svojim drugim pogotkom u 51. minuti donio pobjedu Hajduku. Dinamo je u 7. minuti ostao bez Dražana Jerkovića, koji se ozlijedio. Trener Hajduka Milovan Čirić je pred kraj prvog poluvremena izvadio iz igre Antu Žanetića, te uveo Bogdana Kragića. Nije ga na to primorala ozljeda Žanetića, već, kako je stajalo u izvješću s utakmice: 'Za jednog čovjeka u bijeloj momčadi ne možemo naći lijepu riječ. Radi se o reprezentativcu Žanetiću. Shvatljivo je da igrač uvijek ne može dati dobru partiju, da mu ne ide, ali u tom slučaju treba da pokaže barem zalaganje, nastojanje da nešto učini. Međutim, Žanetić je danas bio pretjerano indolentan' – napisao je u svom izvještaju s derbija prije 60 godine Joško Frančeski, novinar Slobodne Dalmacije.
Zanimljivo, Žanetić se za lošu igru pravdao ne na stranicama Slobodne Dalmacije, već Dubrovačkog vjesnika.
- Na sastanku pred utakmicu tražio sam od trenera Ćirića i Vojka Andrijaševića da ne igram na utakmici Hajduk – Dinamo, jer je u Splitu vladalo uvjerenje da ne želim igrati protiv zagrebačkih plavih. Ipak su me postavili u tim, a publika me dočekala kao da sam igrač Dinama – bile su riječi Žanetića za Dubrovački vjesnik.
Reprezentativac, igrač splitskog Hajduka, doputovao je dan nakon utakmice u Blato. Bio je sa svojim roditeljima.
- Griješio sam, ali isto kao i drugi igrači Hajduka.
Trener Milovan Čirić je donio odluku da napusti igru kad je Dinamo poveo s 2:1. Bila je to jedina zamjena u redovima Hajduka, koji je protiv Dinama te 1960. godine u Splitu istrčao u sastavu: Ante Vulić, Nikola Radović, Stjepan Ilić, Ante Žanetić, Davor Grčić, Pavle Garov, Vlado Schonauer, Bernard Vukas, Andrija Anković, Zlatko Papec i Zvonko Bego.
- Iste večeru, oko 21.30 sati, napadnut sam u Marmontovoj ulici od trojice Hajdukovih simpatizera. U Splitu više nisam bio siguran, pa sam došao roditeljima u Blato gdje ću ostati neko vrijeme, smiriti se i donijeti odluku o svojim daljnjim koracima – naglasio je Žanetić u razgovoru za Dubrovački vjesnik u lipnju 1960. godine.
Upravni odbor Hajduka suspendirao je Žanetića, koji je propustio iduće 20. kolo u kojem je Hajduk bio gost Budućnosti. Žanetić se nije slagao s trenerom Milovanom Čirićem, te upravom kluba. Trenera je optužio kako je u kratko vrijeme zatrovao odnose između Hajduka i Dinama, kako je učinio da je Zagreb neprijateljski grad, a Beograd grad prijatelj. Tad se, pričao je poslije, bilježe i prvi sukobi navijača Hajduka i Dinama.
Žanetić je brzo nakon incidenta u Marmontovoj, te riječi koje je uputio treneru i upravi (trener je velikosrbin, a doveli su ga orjunaši i udbaši), početkom 1961., napustio Hajduk.
U prvoj utakmici za Dubrovnik dva, a u drugoj tri gola!
Svoj nogometni život Žanetić je počeo u dresu Dubrovnika, i to u pauzi između dva dijela prvenstva, početkom 1954. godine. Međutim, tada je mogao igrati samo u prijateljskim utakmicama.
- Želio sam studirati elektrotehniku, ali stipendija mi je ukinuta jer mi otac nije bio u partizanima. Prebacio sam se u Dubrovnik, završio učiteljsku školu. Uz gradske zidine zimi smo igrali nogomet, vidjeli su me ljudi iz Nogometnog kluba Dubrovnik i zaigrao sam za njih protiv drugoligaša Bokelja. Dao sam dva gola, u uzvratu sam dao tri gola i tako je počeo i moj nogometni put – pričao je za Dubrovački vjesnik 2000. godine.
Tek od početka sljedećeg prvenstva nastupio je i u službenim utakmicama za Dubrovnik, ali, kako se odmah pokazao, bio je sjajan, na Lapadu se zadržao samo do proljeća iduće godine kada odlazi u Split, u Hajduka. Debi za Hajduk imao je 2. listopada 1955. godine protiv Zagreba u Zagrebu u Kupu Jugoslavije. Nastupio je u početnom sastavu i postigao dva pogotka u pobjedi 3:0!
San je bio biti s Bearom, Vukasom...
Za prvi ugovor u Hajduku sam dobio odijelo, dvije košulje i cipele. Biti u društvu Vukasa, Beare, Kokeze, Frane Matošića, Luštice bilo je kao san – isticao je Žanetić
Europsko srebro i olimpijsko zlato!
Žanetić je u dresu Hajduka izborio i nastup u reprezentaciji bivše Jugoslavije. Svoj debi u reprezentativnom dresu imao je u Hannoveru, 20. prosinca 1959. godine. Jugoslavija je tada igrala protiv ondašnje SR Njemačke. Pred 85 tisuća gledatelja susret je završio 1:1, a Žanetića, koji je u svom debiju krenuo od prve minute, pred kraj je zamijenio Željko Perušić, igrač zagrebačkog Dinama.
Žanetić nije dugo igrao u reprezentaciji. Svega petnaest puta, ali je prvi igrač koji je svoj put počeo u Dubrovniku, a koji je s reprezentacijom nastupao na velikim natjecanjima i ostvario velike rezultate. Naime, godinu nakon prvog nastupa s reprezentacijom je igrao na Olimpijskim igrama u Rimu te na prvom Europskom prvenstvu u Francuskoj. Iz Rima se vratio sa zlatom, a iz Francuske sa srebrom, naslovom viceprvaka Europe.
Nikad Pariz nije vidio veću i bolju utakmicu!
Prvo finale prvog prvenstva Europe u Francuskoj izborili smo pobjedom nad domaćinom. I danas, kad su u pitanju utakmice Europskog prvenstva, ta utakmica između Francuske i Jugoslavije najbolja je ikad odigrana utakmica. Francuzi su vodili 3:1, ja sam postigao zgoditak za 3:2, a potom su oni dali gol za 4:2. Bilo je zaleđe, nekih 15 metara, Francuzi su uputili udarac, Šoškić na vratima je mogao bez većeg napora, nogom, zaustaviti loptu, međutim, pustio je misleći kao i svi da je zaleđe. Ali, sudac je pokazao na centar, a onda se dogodilo nešto što se i danas prepričava. Ne vjerujem da se takvo što može ponoviti. Mi smo u nepune tri minute, u 34., 35. i 36. minuti drugog poluvremena postigli tri zgoditka. Ne, ne može se to ni na treningu... Tada je Mladen Delić, ako se ne varam, pao u nesvijest za vrijeme prijenosa utakmice. Nikad Pariz nije vidio veću i bolju utakmicu, nikad – pričao je Žanetić, a prisjećajući se nastupa u Italiji na Olimpijskim igrama, koje su bile nedugo nakon završetka prvog Europskog prvenstva i poraza u finalu od SSSR-a, znao je reći: 'Dobili su nas zahvaljujući samo vrataru Lavu Jašinu...'
50 dolara za olimpijsko zlato
Prije odlaska na Olimpijske igre u Rim 1960. nitko nas nije ispratio, poželio nam sreću, a niti nas je itko dočekao iako smo osvojili zlatnu medalju. Jednostavno, ta medalja nije imala toliko odjeka kao što je to danas, ali ipak je to bio veliki uspjeh. Sjećam se kako smo za taj uspjeh dobili svaki po 50 američkih dolara. Poslije finala otišao sam u grad i to nije bilo dovoljno za kupit majicu i gače – rekao je Žanetić.
Nije bio politički podoban
Žanetić je igrao halfa i kao half za Hajduk postigao 46 pogodaka u 250 odigranih utakmica. U reprezentaciji se zaustavio na brojci od 15 nastupa i 2 pogotka što je za igrača kalibra Žanetića, ocjena je, bilo nevjerovatno malo, ali znalo se, u tadašnjem sustavu vlasti, koji je bio ključ za ulaz u reprezentaciju - apsolutna politička podobnost. A Žanetić je bio Hrvat, to je svakom prigodom isticao i k tome još je imao dosta rodbine u emigraciji, u Australiji. Morao je zbog toga reprezentativni dres prepustiti igračima “Partizana” Kaloperoviću i Miladinoviću, te igraču “Crvene zvezde” Vladici Popoviću, iako su oni po znanju dosta zaostajali za njim.
Legendarni nogometaš je nastupio za Hrvatsku 12. rujna 1956. godine u Zagrebu protiv Indonezije, pobjedi 5:2, jedinoj utakmici koju je Hrvatska samostalno odigrala za vrijeme socijalističke Jugoslavije, a uoči koje je uz Hej, Slaveni, himnu bivše države intonirana i hrvatska, Lijepa naša.